Koja je razlika između legitimirajućeg i konstitutivnog prihvata u ugovoru?

Ako se ugovor odnosi na nešto što je od početka nemoguće ostvariti, može li biti valjan ili je automatski ništetan?

Neke banke traže da prepišem auto ili imovinu na njih dok ne vratim kredit, pitam se smije li to?

Čuo sam za ugovore gdje se prenosi vlasništvo kao osiguranje, no zanima me kako se to pravno naziva i je li dopušteno.

Ako ja dugujem nekome 1.000 kn, ali on meni također duguje 700 kn, mogu li samo platiti razliku?

U kontekstu građevinskih radova koje su za mene morali izvesti određeni izvođači, a s kojima sam sklopio ugovor bez ikakvih odredbi o GDPR-u ni moje izričite privole za obradu osobnih podataka — jesu li ti izvođači imali pravo, bez mog znanja i pristanka, dostaviti moje osobne podatke svom odvjetniku koji je neovisna pravna osoba, a ne njihov zaposlenik, posebno uzimajući u obzir da je između mene i tih izvođača došlo do sudskog spora (parnicni postupak u tjeku)?

Ako mi netko duguje novac, smijem li reći da mu opraštam dug i time prestaje obveza?

Čuo sam za 'delikt' i za 'povredu ugovora', jesu li to odvojena osnova za potraživanje naknade štete?

Ako supružnici dogovore tko je vlasnik koje imovine, vrijedi li to i prema bankama ili vjerovnicima?

Ako sam ustupio svoj dug drugoj tvrtki, a nisam javio dužniku, ima li on pravo odbiti platiti novom vjerovniku?