Isključenje nasljednika zbog nedostojnosti za nasljeđivanje

Prema Zakonu o nasljeđivanju, institut nedostojnosti za nasljeđivanje propisan je člankom 129., prema kojem nasljednik gubi pravo na nasljedstvo ako je namjerno usmrtio ostavitelja ili pokušao to učiniti, ako je prisilom ili prijevarom naveo ostavitelja da sastavi ili opozove oporuku, ili ako je grubo zanemarivao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja ostavitelja, a fizički napad na roditelja koji je rezultirao kaznenom osudom, ovisno o težini i okolnostima, može potpasti pod širu kategoriju teškog kršenja obiteljskih obveza i moralnih dužnosti prema ostavitelju, iako izričito ne spada u usko definirane kategorije ubojstva ili prisile na sastavljanje oporuke koje zakon eksplicitno navodi kao razloge nedostojnosti. Sudska praksa u primjeni instituta nedostojnosti je relativno restriktivna i teži usko tumačiti zakonom taksativno navedene razloge, stoga bi uspjeh vašeg zahtjeva za isključenje brata zbog nedostojnosti ovisio o tome može li se njegov napad na oca kvalificirati kao dio šireg obrasca grubog zanemarivanja dužnosti prema ostavitelju, primjerice ako je uz fizičko nasilje postojalo i sustavno zanemarivanje skrbi o ocu u starosti ili bolesti, a ne izolirani incident svađe, koliko god ozbiljan bio. Kao potencijalni nasljednik zainteresiran za utvrđenje bratove nedostojnosti, imate pravo pokrenuti parnicu radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje pred nadležnim općinskim sudom, u kojoj ćete morati dokazati postojanje jednog od zakonom propisanih razloga nedostojnosti, za što će presuda kojom je brat osuđen za tjelesnu ozljedu oca poslužiti kao snažan, ali ne nužno i dovoljan dokaz sam po sebi, ovisno o tome hoće li sud takvo ponašanje protumačiti kao dovoljno tešku povredu koja opravdava tako drastičnu posljedicu poput potpunog isključenja iz nasljedstva. Preporučujem da se odmah, prije zaključenja ostavinske rasprave kod javnog bilježnika, obratite odvjetniku specijaliziranom za nasljedno pravo koji će ocijeniti izglede za uspjeh tužbe za utvrđenje nedostojnosti na temelju detalja incidenta i kaznene presude, budući da ostavinski postupak kod javnog bilježnika ne odlučuje o spornim pitanjima poput nedostojnosti, nego se stranke u takvom slučaju upućuju na parnicu, a do njenog pravomoćnog okončanja ostavinski postupak u pravilu miruje u pogledu spornog dijela nasljedstva.