Može li sud primijeniti načelo oportuniteta u kaznenim predmetima?

Može li okrivljenik pregovarati s tužiteljem o visini kazne ako prizna djelo?

Poštovani, Molim Vas za svjet kako postupiti dalje., Naime određena ženska osoba me prijavila na policiji za nametljivo ponašanje, nakon saslušanja na državnom odvjetništvu, državno odvjetništvo je taj predmet toj ženskoj osobi odbacilo(naravno lažni iskazi te žene). Dotična gđa se žalila na odluku državnog odvjetništva te sam ja opet pozvana na državno odvjetništvo na saslušanje. Nakon mog saslušanja tražila sam uvid u spi (nisam ni znala točan razlog zbog kojeg sam pozvana jer je od te njezine prijave prošlo više od godinu dana). Uvidom u spis ostala sam zapanjena iskazom te žene jer je iskaz potpuno lažan a uz to je mene klevetala u iskazu na policiji. Izjavila je da ja A....B... nisam normalna osoba i da imam psihičkih problema. Nakon toga sam se ja žalila državnom odvjetništvu na klevetu dotične gospođe. Zanima me prema čl 149. kaznenog zakona zašto je to meni odbijeno od strane državnog odvjetništva a imaju njezinu izjavu sa policijskog zapisnika. hvala lp

Raspravlja li se tu o obveznom psihijatrijskom liječenju, zabrani obavljanja dužnosti, oduzimanju vozačke?

Što on radi drugačije od tužitelja ili istražitelja?

Jesu li ograničene samo na teška djela i tko to odobrava?

Zanima me tko pokreće kazneni postupak, tko zastupa optužbu i kako Državno odvjetništvo zapravo funkcionira unutar pravosudnog sustava. Ima li ono monopol na progon počinitelja kaznenih djela?

Je li to kazneno djelo ili prekršaj? Kako se odlučuje o kvalifikaciji i kakva je zaštita žrtava?

Čuo sam da je jedna od temeljnih postavki 'nullum crimen, nulla poena sine lege', ali nisam posve siguran kako to izgleda u hrvatskom pravnom sustavu. Može li se nekoga kazniti za radnju koja ranije nije bila opisana kao kazneno djelo?

Može li Državno odvjetništvo svejedno pokrenuti kazneni progon?