Kako se ostvaruje pravo na tumačenje i prevođenje tijekom upravnog postupka za strance ili gluhe osobe?

Ako stranka ne razumije ili ne može koristiti hrvatski jezik, upravno tijelo osigurava tumača ili prevoditelja, što je zajamčeno ZUP-om i Ustavom. Za gluhe ili osobe s teškoćama slušanja, omogućuje se tumač znakovnog jezika. Trošak snosi uprava, osim ako je drugačije propisano. Ovo načelo jamči ravnopravno sudjelovanje stranaka. Tijelo najprije utvrđuje potrebu za prijevodom, potom angažira ovlaštenog sudskog tumača ili stručnu osobu. Rješenja i drugi važni dokumenti moraju biti dostupni na jeziku koji stranka razumije, osim ako stranka dovoljno govori hrvatski ili to ne zahtijeva.