Kako se regulira liječenje stranih državljana u hrvatskim bolnicama?

Moja majka je u KBC-u u Zagrebu mjesecima liječena od gastritisa, a kada su bolovi postali nepodnošljivi, druga bolnica je otkrila uznapredovali karcinom gušterače koji je prvi liječnik trebao posumnjati na temelju simptoma i nalaza koje je imao. Liječenje je zbog kašnjenja znatno otežano. Možemo li tražiti odgovornost bolnice za propuštenu dijagnozu?

Mogu li roditelji odbiti bez posljedica?

Je li to krivotvorenje isprava?

Imam dijete s teškoćama, pa me zanima koja su moja prava i na čiju se pomoć mogu osloniti?

Pitam se postoje li posebni standardi da se omogući prilagođen pristup (npr. rampe za kolica, tumači za gluhe)?

Tko financira i kako se prijaviti na patronažu?

Razlikuje li se to ovisno o tjednu trudnoće?

Ako stariji pacijent ne dobije fizikalnu terapiju jer 'nema smisla', je li to zakonski ispravno?

Poštovani, majka sam dvojice sinova. Stariji uredno cijepljen po kalendaru cijepljenja. Mlađi primio samo cjepiva u rodilištu i cjepiva sa 2 i 4 mjeseca života. Nakon toga smo svaki mjesec nekoliko puta kod pedijatra (bronhitisi, laringitisi, bronhiolitis, upale... Antibiotici, pumpice, kortikosteroidi...). Nakon zadnjeg cjepiva starijeg sina, imao je određene nuspojave koje liječnici ne žele povezati sa cjepivom, a uvjerena sam da jesu. Isto tako, istraživanjem, počela sam sumnjati da je i mlađi sin imao zdravstvene probleme uzrokovane cjepivom. Odlučili smo dalje odbiti ili \'odgoditi\'. Što u tom slučaju? Što ako nam stigne kazna zbog \'zanemarivanja\' djeteta? Koje su naše mogućnosti? Hvala!