Jesu li se u hrvatskom pravu promijenile granice tko smije obavljati pobačaj – npr. primalje ili samo liječnici?

Poštovani, mama je predala zahtjev za inkluzivni dodatak prije više od godinu dana,točnije 12.5.2024. ,zbog melanoma oka zbog čega joj je odstranjena oko. U međuvremenu joj se stanje drastično pogoršalo, melanom je metastazirao na jetru i dobila je i kožni melanom. Žalila se nadležnom ministarstvu 18. 5. 2025., ali od njih nije dobila nikakav odgovor. Stoga sam ja, 7.7.2025. započela mailom prepisku s kabinetom ministra Piletića u kojoj sam objasnila cijelu situaciju. Oni su moje mailove samo prosljeđivati Hrvatskom zavodu za socijalni rad u ZG, a ovi Područnom uredu u Sl. Brodu. Rezultat svih napora je samo da je mama danas dobila zastarjeli nalaz komisije za vještačenje (odgovara njenom stanju od prije godinu dana), a rješenja nema. Vidim da strašno odugovlačenje i to nas jako iscrpljuje. Danas sam se žalila i Vladi RH, ali vjerujem da neće biti koristi. Da li da ih tužimo? Što nam savjetujete?

Ako stariji pacijent ne dobije fizikalnu terapiju jer 'nema smisla', je li to zakonski ispravno?

Treba li im poseban ugovor ili europska kartica zdravstvenog osiguranja?

Znam da sloboda pojedinca ima veliku važnost, no kada medicinsko osoblje može prisiliti na liječenje mentalnih poremećaja?

Ako je u inozemstvu dostupno novo liječenje, moram li sam platiti?

Želio bih znati imam li zakonsko pravo dobiti kopiju vlastitog kartona i rezultata pretraga te postoji li rok u kojem mi to moraju dati. Mogu li i članovi obitelji to zatražiti?

Zanima me kako je zakonski uređeno da pacijent mora dati pristanak na medicinski postupak te koliko mora biti detaljno informiran. Ima li pacijent pravo odbiti preporučeni tretman?

Koje su osnove za darivanje organa nakon smrti i mogu li obitelj to spriječiti?

Mogu li potpisati suglasnost ako imaju neku dijagnozu?