Što se događa s poklonima i darovima koje je pokojnik dao za života?

Kuću i okućnicu dijelimo ja i sestra pola ,pola .Nije određeno koji dio je njen koji moj.Kuća je prizemlje i sprat.Sestra živi u cijeloj kući koju je i obnavljala j.Obečano poslije naše smrti da ostaje mom sinu.Sad se predomislila i želi isplatu.Janne pristajem ni na isplatu ,ni prodaju.Ne želi ni razgovarati ,prekinula komunikaciju.Pošto nije ni rečeno a ni napisano mogu li tražiti zabranu daljeg ulaganja i njenog prepisa na njenu kćer zbog toga što ne znam što je čije .Ako da kome se obratiti da se zabrana napiše ,ne želim tužiti jer sam u mirovini i financije su ograničene.Ja posjedujem svoju kuću u kojoj živim već 25 godina.

Raspoređuje li se to automatski kao obična imovina ili postoje posebna pravila?

Što znači ako se pronađe imovina nakon već završenog ostavinskog postupka?

Ako davatelj i primatelj više nisu u dobrim odnosima, može li se sve poništiti?

Je li to dozvoljeno ili treba pričekati diobu?

Čuo sam da postoje nasljednici koji imaju pravo na 'nužni dio'. Zanima me koliki je postotak toga dijela.

Može li otac u oporuci ostaviti najviše jednoj kćeri?

Kako to funkcionira u zakonu?

Je li moguće sklopiti ugovor s nekim i reći 'ako postanem nasljednik, odmah predajem tebi'?