Osobna odgovornost člana uprave za dugove društva u stečaju

Prema Stečajnom zakonu (NN 71/15, 118/20), iako je temeljno načelo društva s ograničenom odgovornošću da članovi i uprava ne odgovaraju osobno za dugove društva izvan visine svog uloga, postoji važna iznimka za članove uprave koji su dužni, čim se dogodi trajnija nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost društva, bez odgode, a najkasnije u roku od 21 dana od nastanka tih okolnosti, podnijeti prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, a propust pravovremenog podnošenja tog prijedloga, ako je posljedica toga nastanak dodatne štete za vjerovnike (koji su, primjerice, nastavili poslovati s društvom koje je u stvarnosti već bilo insolventno, produbljujući svoja potraživanja koja neće moći naplatiti), otvara osobnu odgovornost člana uprave za tu dodatno nastalu štetu, sukladno članku 40. Stečajnog zakona koji propisuje ovu specifičnu odgovornost kao izuzetak od općeg pravila o ograničenoj odgovornosti društva. Ključno pitanje u vašem slučaju jest kada je točno nastupila trajnija nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost društva, odnosno postoji li objektivan, dokaziv trenutak od kojeg se moglo utvrditi da je društvo insolventno u zakonskom smislu, a ne samo da prolazi kroz privremene poslovne poteškoće koje bi mogle biti prevladane, budući da razlika između privremenih poteškoća (koje ne aktiviraju obvezu podnošenja stečaja) i trajnije nesposobnosti za plaćanje (koja tu obvezu aktivira) može biti sporna i zahtijeva detaljnu financijsku analizu poslovanja društva tijekom spornog razdoblja. Preporučujem da odmah angažirate odvjetnika specijaliziranog za stečajno pravo koji će, zajedno s financijskim vještakom, analizirati financijske izvještaje društva iz razdoblja prije stečaja kako bi utvrdio kada je objektivno nastupila insolventnost te je li vaše postupanje (trenutak podnošenja prijedloga za stečaj) bilo unutar zakonskog roka od 21 dana od tog trenutka ili je doista bilo neopravdano odgođeno, budući da ako se pokaže da ste podnijeli prijedlog u razumnom roku nakon što ste objektivno mogli i trebali prepoznati insolventnost (a ne odmah po prvim znakovima privremenih poteškoća poput sezonskog pada prodaje), imate solidnu obranu protiv tvrdnje o neopravdanom kašnjenju, dok ako se ustanovi stvarno kašnjenje, vaša odgovornost bit će ograničena na dokazivu dodatnu štetu nastalu upravo zbog tog kašnjenja, a ne na cjelokupne dugove društva.