Kako se provodi izlučenje i razlučenje kod nasljeđivanja?

Izlučenje (odijeljenje) znači da stvari koje nisu u vlasništvu ostavitelja (npr. posuđene, unajmljene) ili koje netko drugi ima pravo tražiti, ne ulaze u ostavinu. Razlučenje se odnosi na predmete pod teretom založnih prava ili hipoteka, gdje vjerovnik može odvojeno namiriti svoje potraživanje iz te stvari, neovisno o ostaloj ostavinskoj masi. Time se štiti pravo vlasnika ili založnog vjerovnika nad konkretnom imovinom, prije nego se imovina dijeli nasljednicima.