Kada se vrši naknadna dioba ostavine i iz kojih razloga?

Ako se svi slažu, je li moguće drugačije rasporediti imovinu bez obzira na izričitu volju ostavitelja?

Jesu li izjednačena s bračnom djecom?

Koje su pretpostavke da uspije razbaštinjenje?

Je li vlastoručna oporuka bez svjedoka jednako valjana?

Uzimaju li se u obzir pri diobi (kolacija)?

Muž i ja smo u braku, on ima dvoje djece iz prvog braka, skupa imamo još dvoje djece. Mene zanima ako kupim stan na svoje ime i ja plaćam kredit, nakon moje i muževe smrti kako spriječiti da djeca iz njegovog prvog braka potražuju udio? Obzirom da sam ga ja kupila i otplatila želim da ide mojoj djeci i općenito sva naša zajednička stečevina da ide našoj djeci. Muž se slaže s time. Koje korake poduzeti? Još nemamo zajedničke stečevine

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.

Može li se provesti ostavina bez njega?

Zvuči čudno, je li to nešto što mogu poništiti zakonski nasljednici?