Nedostatak arbitražne klauzule dovodi do spora oko nadležnog suda

Kada ugovor između stranaka iz dviju država članica Europske unije, poput Hrvatske i Slovenije, ne sadrži izričitu klauzulu o nadležnom sudu, primjenjuju se pravila Uredbe (EU) br. 1215/2012 (Bruxelles I bis) o nadležnosti, prema kojoj je opće pravilo da se tuženik tuži pred sudovima države u kojoj ima prebivalište odnosno sjedište, no za ugovore o prodaji robe postoji posebno pravilo iz članka 7. stavka 1. točke b) Uredbe, prema kojem se nadležnim smatra i sud mjesta u kojem je roba prema ugovoru bila ili je trebala biti isporučena, što znači da ako je oprema isporučena u Hrvatsku, imate mogućnost tužiti slovenskog partnera pred hrvatskim sudom umjesto pred sudom u Sloveniji, neovisno o tome što ugovor ne sadrži izričitu klauzulu o nadležnosti. Što se tiče mjerodavnog prava, budući da ugovor ne sadrži klauzulu o izboru prava, primjenjuje se Uredba (EZ) br. 593/2008 (Rim I), prema kojoj se za ugovore o prodaji robe primjenjuje pravo države u kojoj prodavatelj (u ovom slučaju vjerojatno slovenski partner ako je on isporučitelj opreme) ima uobičajeno boravište, osim ako okolnosti slučaja jasno upućuju na uže povezivanje s drugom državom, primjerice ako je cjelokupno pregovaranje, plaćanje i izvršenje ugovora bilo pretežno vezano uz Hrvatsku, što bi moglo opravdati primjenu hrvatskog prava unatoč općem pravilu. S obzirom na kompleksnost ovih pitanja o nadležnosti i mjerodavnom pravu bez izričite ugovorne klauzule, preporučujem da odmah angažirate odvjetnika koji će analizirati sve okolnosti sklapanja i izvršenja ugovora (mjesto isporuke, jezik pregovora, valutu plaćanja, mjesto sjedišta stranaka) kako bi utvrdio najpovoljniju i najsigurniju procesnu strategiju za podnošenje tužbe, a za buduće ugovore s inozemnim partnerima svakako preporučujem uvijek izričito ugovoriti mjerodavno pravo i nadležni sud kako biste izbjegli ovakvu pravnu nesigurnost i dodatne troškove utvrđivanja primjenjivih pravila u slučaju spora.