Mogu li nasljednici sklopiti sporazum o diobi nasljedstva različito od onoga što piše u oporuci?
- 15.12.2024
Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.
Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.
Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.
Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.
Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.
Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?
Unaprijed hvala.
Poštovana,
Hvala Vam na iscrpnom opisu situacije. Pitanje koje postavljate vrlo je osjetljivo jer se tiče pravnih posljedica ranije dovršenog ostavinskog postupka iz 1972. godine, te mogućnosti eventualne zaštite prava Vašeg pokojnog supruga i njegove djece, tj. unuka ostaviteljice.
U nastavku Vam donosim pravni pregled i moguće opcije prema važećem hrvatskom zakonodavstvu:
1. Tko su bili zakonski nasljednici 1972. godine?
Prema Zakonu o nasljeđivanju koji je tada bio na snazi (Zakon o nasljeđivanju iz 1955., koji je bio u primjeni do 2006.), nasljednici prvog nasljednog reda su bila djeca ostavitelja i njihovi potomci.
Vaš pokojni suprug (unuk) nije imao pravo nasljeđivanja dokle god je njegova majka (tj. kći ostaviteljice) bila živa i nasljednik. Dakle, nije ni mogao biti pozvan u ostavinski postupak, jer pravo nasljeđivanja ne prelazi na potomke dok je njihov predak živ, osim ako se on odrekne nasljedstva, što ovdje nije slučaj.
Važno: Vaša svekrva nije se odrekla nasljedstva, već ga je prihvatila i ustupila svom bratu, što je pravno gledano važno jer:
Prihvatila je nasljedstvo, čime su njezina prava iscrpljena.
Ustupila ga je dobrovoljno (to se u praksi često radilo unutar obitelji).
U takvim slučajevima, njezina djeca (uključujući Vašeg supruga) ne stječu pravo na nužni ili bilo kakav nasljedni dio.
2. Imate li Vi i Vaša djeca pravo sada potraživati išta iz te ostavine?
Odgovor: Na "staru" ostavinu iz 1972. godine – ne.
S obzirom na to da je:
Vaš suprug bio živ u trenutku smrti svoje bake (ostaviteljice),
Njegova majka bila živa i nasljednik te nije se odrekla već je ustupila svoj dio bratu,
A Vaš suprug nije imao tada zakonski temelj da nasljeđuje umjesto svoje majke,
...onda ni Vi ni Vaša djeca ne možete tražiti pravo na naknadno sudjelovanje u toj ostavini, osim ako biste uspjeli dokazati da je u toj ustupnoj izjavi bilo prisile, prijevare, ili nesvjesnosti o vrijednosti nasljedstva – što je pravno i dokazno vrlo teško.
3. Što s naknadno pronađenom imovinom – sada pokrenutim dopunskim ostavinskim postupkom?
Ovdje dolazimo do bitnog dijela.
Ako se naknadno pronađena imovina odnosi na nešto što je bila vlasništvo ostaviteljice (bake) i nije bila obuhvaćena ostavinskim rješenjem iz 1972., tada se provodi tzv. dopunski ostavinski postupak.
Sud u tom slučaju:
poziva nasljednike prema pravomoćnom rješenju iz 1972. godine,
NE odlučuje ponovno o cijeloj ostavini, nego samo o raspodjeli te konkretne nove imovine.
Budući da je tada nasljednik bio Vaš ujak (brat Vaše svekrve) jer mu je ona ustupila svoj dio, Sud će sada vjerojatno ponovno pozvati samo njega kao nasljednika, osim ako je on u međuvremenu umro – tada bi se nasljeđivanje nastavljalo po njegovim nasljednicima.
Vi ste sada pozvani kao zakonska nasljednica svog pokojnog supruga, samo zato što je ta nova imovina naknadno pronađena i Sud želi ispitati ima li eventualno i drugih potencijalnih nasljednika, primjerice ako su prethodni umrli.
Važno: Ako je Vaš suprug umro nakon svoje majke, tada on nije ništa naslijedio, pa ni Vi ni djeca ne možete naslijediti ništa od onoga što on nije imao.
4. Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka iz 1972. godine?
Teoretski, prema Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o nasljeđivanju, moguće je tražiti obnovu ostavinskog postupka ako postoje:
novi dokazi ili
osobe koje su nezakonito isključene iz postupka.
Ali u Vašem slučaju to ne postoji, jer:
Vaš suprug nije bio zakoniti nasljednik tada (njegova majka bila živa i nasljednica),
Nije bio nezakonito isključen iz postupka.
Dakle, nema pravnog temelja za obnovu ostavinskog postupka iz 1972. godine.
ZAKLJUČAK
Ostavina iz 1972. godine je pravomoćno zaključena i temeljito provedena.
Vaš suprug tada nije bio nasljednik, jer mu je majka (Vaša svekrva) prihvatila nasljedstvo.
Budući da se nije odrekla već ga ustupila svom bratu, Vi i Vaša djeca nemate pravo potraživati nasljedni niti nužni dio iz te ostavine.
U dopunskom postupku koji se sada vodi zbog novopronađene imovine, sud će primijeniti iste pravne odnose iz 1972., osim ako je neki od tadašnjih nasljednika umro, pa se poziva njihove nasljednike.
Nema osnove za obnovu postupka, niti postoji pravni temelj za osporavanje ranijih odluka.
Napomena: Ovaj odgovor ima informativnu i orijentacijsku svrhu. Svakako Vam preporučujem da se obratite odvjetniku za nasljedno pravo, osobito ako dobijete novi sudski poziv u vezi dopune ostavine – kako biste točno znali trebate li se izjasniti ili samo dostaviti podatke.