Zabranjeni sporazum o podjeli tržišta među konkurentima

Sporazumi o podjeli tržišta i dogovaranju cijena između konkurenata predstavljaju najteže oblike zabranjenih sporazuma, takozvane kartele, koji su prema članku 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članku 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije apsolutno zabranjeni i smatraju se ograničenjem tržišnog natjecanja ”po cilju”, što znači da se njihova protutržišna narav pretpostavlja bez potrebe dokazivanja stvarnih štetnih učinaka na tržište, a sudska i upravna praksa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja dosljedno smatra da samo prisustvo sastanku na kojem se raspravlja o takvim protutržišnim temama, bez izričitog distanciranja od dogovora, može biti dovoljno za utvrđivanje sudjelovanja u zabranjenom sporazumu, jer se prešutno prihvaćanje informacija o namjerama konkurenata smatra oblikom usklađenog djelovanja čak i bez izričitog pristanka na konačni dogovor. Kako biste izbjegli odgovornost, ključno je da ste se od sadržaja rasprave javno i nedvosmisleno distancirali tijekom samog sastanka, primjerice napuštanjem prostorije ili izričitim iskazivanjem neslaganja pred svim prisutnima, jer samo šutljivo prisustvovanje, prema ustaljenoj praksi Europske komisije i AZTN-a, u pravilu se ne smatra dovoljnim distanciranjem. Ako niste na jasan način izrazili neslaganje tijekom sastanka, preporučujem da odmah nakon saznanja za ovakav sastanak razmotrite mogućnost prijave AZTN-u u okviru takozvanog programa oslobađanja od kazne (leniency programa) uređenog Uredbom o načinu i postupku podnošenja zahtjeva za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere, prema kojem prvi sudionik koji AZTN-u dostavi ključne dokaze o postojanju kartela prije nego što Agencija sama otkrije njegovo postojanje može ostvariti potpuno oslobođenje od novčane kazne, a čak i sljedeći prijavitelji mogu ostvariti značajno umanjenje kazne, što je često najbolja strategija za poduzetnika koji je bio uključen u sumnjive kontakte, ali želi izbjeći ili minimizirati pravne posljedice.