Je li moguće podići tužbu radi pobijanja oporuke ako smatramo da ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje?

Muž i ja smo u braku, on ima dvoje djece iz prvog braka, skupa imamo još dvoje djece. Mene zanima ako kupim stan na svoje ime i ja plaćam kredit, nakon moje i muževe smrti kako spriječiti da djeca iz njegovog prvog braka potražuju udio? Obzirom da sam ga ja kupila i otplatila želim da ide mojoj djeci i općenito sva naša zajednička stečevina da ide našoj djeci. Muž se slaže s time. Koje korake poduzeti? Još nemamo zajedničke stečevine

Raspoređuje li se to automatski kao obična imovina ili postoje posebna pravila?

Objašnjava li se negdje kako formalno izjaviti 'Prihvaćam nasljedstvo' ili 'Odričem se nasljedstva' pred javnim bilježnikom?

Situacija je sljedeća: bratu i meni preminula je majka i nije ostavila oporuku. Imala je alzheimer i nije bila u stanju. Cijelo to vrijeme dok je bila bolesna sam ja skrbila za nju, i financijski i u bilokojem drugom smislu, a za svo to vrijeme je moj brat u zatvoru (vec 10ak godina). Ostavinska rasprava je vec bila i ja sam dobila kucu, no moj brat se na to zalio. Ima li on bez obzira na sve pravo na polovicu kuce ili je ovdje nuzni dio manji (npr zemljiste koje je dobio)? Koliko se puta on moze žaliti na rješenje, ili presudu (buduci da cekamo rjesenje od suda)?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.

Čuo sam da nasljedno pravo obuhvaća zakonska i testamentarna pravila o prijenosu imovine nakon smrti, ali želio bih preciznije znati što sve podrazumijeva i koji propisi to uređuju.

Što znači ako se pronađe imovina nakon već završenog ostavinskog postupka?

Uzimaju li se u obzir pri diobi (kolacija)?

Nije mi jasno je li to obična 'odjava' ili se zove 'ustup nasljednog dijela'?