Kako se definira pojam nasljednog prava u Hrvatskoj?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.

Je li vlastoručna oporuka bez svjedoka jednako valjana?

Može li se provesti ostavina bez njega?

Tko snosi troškove pogreba ako su nasljednici u sporu?

Tko štiti interese maloljetnika u ostavinskom postupku?

Što znači ako se pronađe imovina nakon već završenog ostavinskog postupka?

Zanima me je li zakonsko nasljeđivanje uvijek vrijedi kad nema oporuke i kako stoji nasljedno pravo ako postoji oporuka, a dio stvari nije pokriven njome?

Radi li se još to ili je to prošlost?