Kako se odvija izručenje između Hrvatske i trećih država izvan EU?

Može li Državno odvjetništvo svejedno pokrenuti kazneni progon?

Poštovani, Pročitala sam dobar dio vaših pitanja i odgovora i pronašla odgovore u svezi pojmova klevete i uvrede. Jučer sam postavila pitanje koje je bilo uopćeno. Danas bih postavila konkretna pitanja. Kako mi je u zadnje vrijeme osoba poslala više optužujućih pisanih poruka ja bih vas pitala jesu li neki navodi kleveta. Uvrede neću spominjati. Jesu li klevete: ti si kriva za njegovu psihičku bolest, miješaš se u odnos između mene i mog brata, \"puniš mu glavu\" protiv mene, miješaš se i gdje treba i ne treba, uvlačiš se,... Iz poruka se da isčitati da je i s drugim osobama raspravljala o meni. Tvrdi da sam ja uzrok sukoba između nje i njenog brata. Sukob je, koliko sam pohvatala, radi podjele imovine. Radi se o svojti koju viđam svako toliko godina (nečija pričest, krizma) i nikada se ne čujemo. Najprije sam bila zaprepaštena, zatim zabrinuta i uznemirena. Noćima ne spavam. Normalna, uljudbena i argumentirana pisana komunikacija ne daje ploda. Poruke je slala i mojoj kćeri, ali ih je ubrzo izbrisala. Ja sam poruke upućene meni spremila. Što mi je činiti da se zaštitim? Hvala. Lijep pozdrav, Katica

Ako je oštećenik slobodan pokrenuti tužbu za uvredu, znači li to da država ne gleda na to kao na javni interes?

Podliježe li kaznenoj odgovornosti ili su predviđene posebne odgojne mjere?

Jesu li ograničene samo na teška djela i tko to odobrava?

Zanima me mogu li hrvatski sudovi tražiti izručenje osumnjičenika iz druge članice EU i obratno.

Jesu li rasistički motivi ili homofobija posebna otegotna okolnost?

Primjerice, krađa do 2.000 kuna možda spada u prekršaj ili kazneno djelo? Kako se linija povlači?

Postoji li razlika ako je jedna presuda bila prekršajna, a druga kaznena?