Kako se raspodjeljuje nasljedstvo ako pokojnik nije ostavio oporuku, a nema živih potomaka niti bračnog druga?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.

Čuo sam da postoje nasljednici koji imaju pravo na 'nužni dio'. Zanima me koliki je postotak toga dijela.

Kako se radi fizička dioba?

Ako se svi slažu, je li moguće drugačije rasporediti imovinu bez obzira na izričitu volju ostavitelja?

Zanima me je li zakonsko nasljeđivanje uvijek vrijedi kad nema oporuke i kako stoji nasljedno pravo ako postoji oporuka, a dio stvari nije pokriven njome?

Ako je ostavitelj znao da je nasljednica trudna, može li naznačiti 'to dijete'?

Može li se nasljeđivati unatrag, pa imovina ide unucima?

Mogu li dati odvjetniku ovlast da me zastupa u svemu ili trebam točno navesti što smije činiti?

Postoji li rok i je li to neopozivo?