Koja je razlika između zakonskog i oporučnog nasljeđivanja?

Čuo sam da je zabranjeno općenito ugovorima određivati buduće nasljedstvo.

Kako se radi fizička dioba?

Ako je netko stranac, vlada li zakon njegove države ili hrvatski zakon?

Koje su pretpostavke da uspije razbaštinjenje?

Može li netko tko nije dijete ni bračni drug i nema status nužnog nasljednika svejedno tražiti dio?

Čuo sam da se djeca uvijek moraju naslijediti barem nešto, kakva je procedura za potpunu isključenost?

Vodi li se prije ostavine dioba bračne stečevine?

Postoji li rok i je li to neopozivo?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.