Može li se iseljenik hrvatskog porijekla vratiti i dobiti državljanstvo po pojednostavljenoj proceduri?
- 25.12.2024
Poštovanje,pročitao sam u delu zakona za strance da se stalni boravak može odobriti stranom državljaninu(mene) ukoliko sam 3 godine u registrovanoj zajednici sa životnim partnerom i regularno imam 3 godine privremeno boravka a usput imam i stalni zaposlenje. Ali u mupu tvrde da je potrebno 5 godina. Da li mi možete reci nesto o tome?
Poštovani,
Vaše pitanje odnosi se na Zakon o strancima RH (NN 133/20, 114/22) i razliku između općeg pravila i iznimke. Evo pojašnjenja:
1. Opće pravilo – 5 godina
Čl. 150. st. 1. Zakona o strancima: stranac može steći pravo na stalni boravak ako neprekidno zakonito boravi u RH 5 godina na privremenom boravku.
To je ono na što se poziva MUP – klasičan slučaj.
2. Iznimka – 3 godine za članove obitelji državljana RH
Čl. 150. st. 2. Zakona: stranac koji je u braku ili registriranoj životnoj/izvanbračnoj zajednici s hrvatskim državljaninom može podnijeti zahtjev za stalni boravak nakon 3 godine zakonitog boravka u RH.
Dakle, iznimno je dovoljno 3 godine ako:
imate registriranu zajednicu s hrvatskim državljaninom,
sve tri godine ste imali uredno odobren privremeni boravak,
boravak nije prekidan.
3. Što to znači u praksi
Ako ste u registriranoj zajednici sa strancem koji ima boravak u RH → vrijedi opće pravilo (5 godina).
Ako ste u registriranoj zajednici s hrvatskim državljaninom → vrijedi iznimka (3 godine).
Nerijetko službenici MUP-a previdi tu odredbu ili je pogrešno tumače, pa tvrde da je uvijek 5 godina.
Zaključak
Ako je vaš životni partner hrvatski državljanin i imate 3 godine neprekidnog privremenog boravka, imate pravo podnijeti zahtjev za stalni boravak nakon 3 godine.
Ako partner nije hrvatski državljanin, tada vrijedi opće pravilo od 5 godina.
Napomena (disclaimer): Ovo je opći pravni savjet temeljen na Zakonu o strancima RH. Za konkretno postupanje preporučujem da podnesete zahtjev, a ako MUP odbije – uložite žalbu Ministarstvu unutarnjih poslova i pozovite se na čl. 150. st. 2. Zakona.