Odgovornost bolnice za pogrešnu dijagnozu

Odgovornost zdravstvene ustanove i liječnika za liječničku pogrešku temelji se na općim pravilima o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima u vezi sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 133/20), pri čemu je za uspjeh odštetnog zahtjeva potrebno dokazati postojanje liječničke pogreške, odnosno postupanje liječnika suprotno pravilima struke (lege artis), nastalu štetu te uzročnu vezu između pogreške i štete, a propust postavljanja dijagnoze unatoč simptomima i nalazima koji su objektivno upućivali na ozbiljnije stanje može predstavljati upravo takvu pogrešku ako se dokaže da je razuman i pažljiv liječnik u istim okolnostima trebao posumnjati na karcinom i uputiti na dodatnu dijagnostiku poput CT-a ili biopsije, a to nije učinjeno bez opravdanog razloga. Ključni korak jest pribavljanje cjelokupne medicinske dokumentacije majke iz obje bolnice te naručivanje neovisnog sudsko-medicinskog vještačenja, po mogućnosti od strane onkologa ili gastroenterologa koji nije povezan ni s jednom od uključenih ustanova, koje će utvrditi jesu li simptomi i nalazi u trenutku prvog liječenja doista upućivali na potrebu dodatne dijagnostike raka gušterače te je li kašnjenje u dijagnozi objektivno pogoršalo prognozu i mogućnosti liječenja, jer bez takvog stručnog nalaza teško je uspjeti u sudskom postupku protiv zdravstvene ustanove. Ako vještačenje potvrdi propust, možete podnijeti odštetni zahtjev izravno KBC-u, koji u pravilu ima obvezno osiguranje od profesionalne odgovornosti, a ako izvansudski put ne uspije, tužbu radi naknade materijalne štete (troškovi dodatnog liječenja, gubitak zarade) i nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševne boli, kako majke tako i eventualno članova uže obitelji, pred nadležnim općinskim sudom, uz napomenu da zastarni rok za ovakve zahtjeve u pravilu iznosi tri godine od saznanja za štetu i počinitelja, a najkasnije pet godina od nastanka štete.