Pravnici i odvjetnici za obnovljive izvore energije u Koprivnica

Poštovani,
moja šestogodišnja unuka se nalazi u Dječjem domu Lipik već punih šest mjeseci.Tamo ju je smjestio centar za socijalnu skrb na poziv majke.Ja sam se javila centru da želim preuzeti skrb o unuci,međutim slučaj je predat na Općinski sud u Bjelovaru,saznala sam pod brojem R1 ob-622/2024,protiv oca i majke oduzimanja prava na stanovanje s djetetom.Na ročištima je sudac Ivan Poljak.Moje pitanje je zašto se tako dugo čeka na presudu,gdje će dijete stanovati? Sada nadležnost ima centar Požega.Da li bi mi odvjetnik mogao pomoći da unuku dovedem u dom kojemu ona pripada? Na jesen treba krenuti u školu.
Srdačan pozdrav!I Božji blagoslov svima.

Poštovani,

Braća i ja smo suvlasnici nekretnine, time da braća žive na istoj, dok ja živim sa suprugom na drugoj adresi. Moj sin sa snahom i dvoje djece žive na nekretnini sa mojom braćom bez vlasništva na istoj. Kako duže vremensko razdoblje sin ima bračnih nesuglasica, odlučio je pokrenuti postupak razvoda braka. Mi želimo da snaha napusti kuću, te je zamolili za isto, što je ona odbila. Molim Vas informaciju da li je moguće na policiji odjaviti snahu s mjesta prebivališta, te na temelju odjave tražiti da napusti kuću ( samo ona)? I da me eventualno savjetuje što možemo učiniti po tom pitanju.

Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru.

Muž i ja smo u braku, on ima dvoje djece iz prvog braka, skupa imamo još dvoje djece. Mene zanima ako kupim stan na svoje ime i ja plaćam kredit, nakon moje i muževe smrti kako spriječiti da djeca iz njegovog prvog braka potražuju udio? Obzirom da sam ga ja kupila i otplatila želim da ide mojoj djeci i općenito sva naša zajednička stečevina da ide našoj djeci. Muž se slaže s time. Koje korake poduzeti? Još nemamo zajedničke stečevine

Poštovani,
već nekoliko godina živim u malom turističkom mjestu u kući bez kolnog pristupa.
Ljeti se ulica kojom najbliže autom mogu doći do kuće pretvara u pješačku zonu i postavlja se rampa te vozilom mogu pristupiti samo stanari koji imaju karticu koju daje općina. Stanari koji imaju prebivalište na području mogu dobit povlaštenu parkirnu kartu i rezervaciju pojedinog parkirnog mjesta. Godinama pokušavam dobiti parkirno mjesto ali općina tvrdi da nema mjesta te da su sva mjesta već rezervirana. Nije nikad postojao natječaj za parkirna mjesta i iz njihove odluke nije jasno na koji period se daje parkirno mjesto. Nakon što sam proučila njihovu odluku uočila sam da ulica u kojoj pokušavam rezervirati mjesto uopće nije navedena u odluci a u praksi ljudi su dobili ugovore i koriste ta mjesta. Osim toga prilično sam sigurna da velik broj tih ljudi ne živi zaista tu jer čim prođe turistička sezona većina mjesta je slobodna. Trenutno imam karticu za pristup ulici i parkiram vozilo na djelu ulice koji je dovoljno širok da ne ometam promet.
Pisanim putem sam upozorila općinu da ta ulica nije navedena u njihovoj odluci i da smatram da ugovori koji trenutno postoje sa stanarima u toj ulici nisu zakoniti jer nemaju osnovu te ih molim da dopune odluku na način da definiraju parkirna mjesta u toj odluci te da ponovno podijele parkirna mjesta i naprave nove ugovore. Nakon toga sam dobila telefonski poziv da rade reorganizaciju te da dođem potpisati ugovor za parkirno mjesto koje mi je zaista blizu kuće. Otišla sam u općinu i pitala ih zbog čega traže da potpišem ugovor koji nema pravnu osnovu jer ja ne želim bit u prekršaju i smatram da ugovor nije pravno valjan te zašto ne dopune odluku. Pročelnica je rekla da sam u pravu i da takvi ugovori nisu valjani a načelnik je rekao da on sada ne može dopuniti odluku i da ako to ne potpišem da će iduća odluka biti takva da uopće neću imati pravo na rezervirano parkirno mjesto te da će mi ograničiti pristup automobilom na 30 minuta. Zanima me smijem li ja potpisati takav ugovor? Kršim li neke zakone time i koje su eventualne pravne posljedice toga? Jesu li osobe koje su već potpisale te ugovore u prekršaju ako nisu znale da ti ugovori nemaju pravnu osnovu?

Poštovani,
Molim vas odgovor vezano za situaciju kada otac traži da dijete od dvije godine prenoći kod njega cijeli vikend.
Dijete živi s majkom od rođenja, a otac viđa dijete prema dogovorenom planu.
Da li otac može ostvariti putem suda da tako malo dijete putuje 300km do 600km obzirom da ne živimo u istom gradu da bi dijete prenoćilo dvije noći izvan svoga doma?
Napominjem curica ima dvije godine.
Molim vas da mi odgovorite kakva je sudska praksa u takvim slučajevima ?
Zahvaljujem

Poštovani,
Bivši suprug i ja smo bili u braku 18 godina. Zajedno smo živjeli 21 godinu, ali u zajedničkom kućanstvu sa njegovim roditeljima. Imamo i punoljetno dijete.
Zanima me imam li pravo na podjelu bračne stečevine s obzirom da je vlasnik nekretnine u kojoj smo živjeli majka bivšeg supruga. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kuću smo kompletno obnovili bez kredita. Ja sam imala znatno manju plaću od bivšeg supruga pa je sve on financirao dok sam se ja brinula za dijete i njegove stare roditelje. Njegovi roditelji nisu sudjelovali u obnovi kuće jer su bili umirovljenici (otac mu je netom prije razvoda braka umro, a na ostavinskoj raspravi bivši suprug se odrekao svoga dijela imovine u korist svoje majke kako ja ne bih mogla potraživati dio). Imali smo i dva auta i zemljište na moru. Istjerao me je iz kuće samo sa osobnim stvarima i autom kojem sam ja bila vlasnica. Dijete je ostalo živjeti u kući s njim jer sam se ja privremeno smjestila kod brata koji me je primio u nećakinjinu sobu gdje i sad boravim. Bivši suprug odbija bilo kakvu podjelu imovine. Od svega navedenog na što ja imam pravo? Unaprijed hvala na odgovoru!

Gdje se mogu obratiti i raspitati o pravu rada od četiri sata?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.