Je li oporuku moguće pobijati zbog ‘prijevare’ ostavitelja od strane treće osobe?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti. Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao. Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine. Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim. Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu. Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu? Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega? Unaprijed hvala.

Ako je netko stranac, vlada li zakon njegove države ili hrvatski zakon?

Nije mi jasno je li to obična 'odjava' ili se zove 'ustup nasljednog dijela'?

Ako jedan supružnik umre, dobiva li onaj drugi automatski cijelu imovinu ili samo dio?

Može li se nasljeđivati unatrag, pa imovina ide unucima?

Postoje li uvjeti da netko mlađi od 18 godina izrazi svoju posljednju volju?

Je li kodicil uopće priznat i što ako se netko samo pozove na 'dodatak' oporuci?

Može li se provesti ostavina bez njega?

Ako se svi slažu, je li moguće drugačije rasporediti imovinu bez obzira na izričitu volju ostavitelja?