Pravnici i odvjetnici za međunarodna nasljedstva u Garešnica

Poštovani,
Bivši suprug i ja smo bili u braku 18 godina. Zajedno smo živjeli 21 godinu, ali u zajedničkom kućanstvu sa njegovim roditeljima. Imamo i punoljetno dijete.
Zanima me imam li pravo na podjelu bračne stečevine s obzirom da je vlasnik nekretnine u kojoj smo živjeli majka bivšeg supruga. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kuću smo kompletno obnovili bez kredita. Ja sam imala znatno manju plaću od bivšeg supruga pa je sve on financirao dok sam se ja brinula za dijete i njegove stare roditelje. Njegovi roditelji nisu sudjelovali u obnovi kuće jer su bili umirovljenici (otac mu je netom prije razvoda braka umro, a na ostavinskoj raspravi bivši suprug se odrekao svoga dijela imovine u korist svoje majke kako ja ne bih mogla potraživati dio). Imali smo i dva auta i zemljište na moru. Istjerao me je iz kuće samo sa osobnim stvarima i autom kojem sam ja bila vlasnica. Dijete je ostalo živjeti u kući s njim jer sam se ja privremeno smjestila kod brata koji me je primio u nećakinjinu sobu gdje i sad boravim. Bivši suprug odbija bilo kakvu podjelu imovine. Od svega navedenog na što ja imam pravo? Unaprijed hvala na odgovoru!

Poštovani, mama je predala zahtjev za inkluzivni dodatak prije više od godinu dana,točnije 12.5.2024. ,zbog melanoma oka zbog čega joj je odstranjena oko. U međuvremenu joj se stanje drastično pogoršalo, melanom je metastazirao na jetru i dobila je i kožni melanom. Žalila se nadležnom ministarstvu 18. 5. 2025., ali od njih nije dobila nikakav odgovor. Stoga sam ja, 7.7.2025. započela mailom prepisku s kabinetom ministra Piletića u kojoj sam objasnila cijelu situaciju. Oni su moje mailove samo prosljeđivati Hrvatskom zavodu za socijalni rad u ZG, a ovi Područnom uredu u Sl. Brodu. Rezultat svih napora je samo da je mama danas dobila zastarjeli nalaz komisije za vještačenje (odgovara njenom stanju od prije godinu dana), a rješenja nema. Vidim da strašno odugovlačenje i to nas jako iscrpljuje. Danas sam se žalila i Vladi RH, ali vjerujem da neće biti koristi. Da li da ih tužimo? Što nam savjetujete?

Situacija je sljedeća: bratu i meni preminula je majka i nije ostavila oporuku. Imala je alzheimer i nije bila u stanju. Cijelo to vrijeme dok je bila bolesna sam ja skrbila za nju, i financijski i u bilokojem drugom smislu, a za svo to vrijeme je moj brat u zatvoru (vec 10ak godina). Ostavinska rasprava je vec bila i ja sam dobila kucu, no moj brat se na to zalio. Ima li on bez obzira na sve pravo na polovicu kuce ili je ovdje nuzni dio manji (npr zemljiste koje je dobio)? Koliko se puta on moze žaliti na rješenje, ili presudu (buduci da cekamo rjesenje od suda)?

Poštovani,

Poslodavac mi nije isplatio naknadu troškova prijevoza. U Kolektivnom ugovoru stoji: \”Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada i obrnuto u visini cijene mjesečne vozne karte prema cijeni javnog prijevoza koji je najpovoljniji za Poslodavca.\” Djelatnice HRa od mene su tražile dostavu potvrde o boravištu koju nisam uspio ishoditi jer je radno vrijeme PU istovjetno mojem radnom vremenu, ali sam potpisao Izjavu da živim na određenoj adresi. Mogu li kao djelatnik tražiti izvanredni otkaz Ugovora o radu zbog nastale situacije?
Hvala i lijep pozdrav

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.

Poštovani,
već nekoliko godina živim u malom turističkom mjestu u kući bez kolnog pristupa.
Ljeti se ulica kojom najbliže autom mogu doći do kuće pretvara u pješačku zonu i postavlja se rampa te vozilom mogu pristupiti samo stanari koji imaju karticu koju daje općina. Stanari koji imaju prebivalište na području mogu dobit povlaštenu parkirnu kartu i rezervaciju pojedinog parkirnog mjesta. Godinama pokušavam dobiti parkirno mjesto ali općina tvrdi da nema mjesta te da su sva mjesta već rezervirana. Nije nikad postojao natječaj za parkirna mjesta i iz njihove odluke nije jasno na koji period se daje parkirno mjesto. Nakon što sam proučila njihovu odluku uočila sam da ulica u kojoj pokušavam rezervirati mjesto uopće nije navedena u odluci a u praksi ljudi su dobili ugovore i koriste ta mjesta. Osim toga prilično sam sigurna da velik broj tih ljudi ne živi zaista tu jer čim prođe turistička sezona većina mjesta je slobodna. Trenutno imam karticu za pristup ulici i parkiram vozilo na djelu ulice koji je dovoljno širok da ne ometam promet.
Pisanim putem sam upozorila općinu da ta ulica nije navedena u njihovoj odluci i da smatram da ugovori koji trenutno postoje sa stanarima u toj ulici nisu zakoniti jer nemaju osnovu te ih molim da dopune odluku na način da definiraju parkirna mjesta u toj odluci te da ponovno podijele parkirna mjesta i naprave nove ugovore. Nakon toga sam dobila telefonski poziv da rade reorganizaciju te da dođem potpisati ugovor za parkirno mjesto koje mi je zaista blizu kuće. Otišla sam u općinu i pitala ih zbog čega traže da potpišem ugovor koji nema pravnu osnovu jer ja ne želim bit u prekršaju i smatram da ugovor nije pravno valjan te zašto ne dopune odluku. Pročelnica je rekla da sam u pravu i da takvi ugovori nisu valjani a načelnik je rekao da on sada ne može dopuniti odluku i da ako to ne potpišem da će iduća odluka biti takva da uopće neću imati pravo na rezervirano parkirno mjesto te da će mi ograničiti pristup automobilom na 30 minuta. Zanima me smijem li ja potpisati takav ugovor? Kršim li neke zakone time i koje su eventualne pravne posljedice toga? Jesu li osobe koje su već potpisale te ugovore u prekršaju ako nisu znale da ti ugovori nemaju pravnu osnovu?

Poštovani
Imam tri sina od kojih dvoje ne žele nikakav kontakt sa majkom i bratom. Htjela bi svu imovinu prepisati na najmlađeg sina a da ova dvojica nemaju nikakva prava potraživanja nužnog djela. Pitanje: Što je najsigurnije napraviti da stan prepišem sinu kako bi odmah postao vlasnik a da nije doživotno uzdržavanje ili dosmrtno? Napominjem da sam od psihijatra digla potvrdu da svjesno radim ovaj poduhvat. Dakle što je najbolje napraviti da jedan sin dobije nasljedstvo a da su drugi razbaštinjeni i da ne mogu tražiti nužno dio?
Hvala lp

Poštovani,

Molim Vas za svjet kako postupiti dalje., Naime određena ženska osoba me prijavila na policiji za nametljivo ponašanje, nakon saslušanja na državnom odvjetništvu, državno odvjetništvo je taj predmet toj ženskoj osobi odbacilo(naravno lažni iskazi te žene). Dotična gđa se žalila na odluku državnog odvjetništva te sam ja opet pozvana na državno odvjetništvo na saslušanje. Nakon mog saslušanja tražila sam uvid u spi (nisam ni znala točan razlog zbog kojeg sam pozvana jer je od te njezine prijave prošlo više od godinu dana). Uvidom u spis ostala sam zapanjena iskazom te žene jer je iskaz potpuno lažan a uz to je mene klevetala u iskazu na policiji. Izjavila je da ja A….B… nisam normalna osoba i da imam psihičkih problema. Nakon toga sam se ja žalila državnom odvjetništvu na klevetu dotične gospođe. Zanima me prema čl 149. kaznenog zakona zašto je to meni odbijeno od strane državnog odvjetništva a imaju njezinu izjavu sa policijskog zapisnika.
hvala
lp