Pravnici i odvjetnici za strane investitore u Požega

Poštovani,
već nekoliko godina živim u malom turističkom mjestu u kući bez kolnog pristupa.
Ljeti se ulica kojom najbliže autom mogu doći do kuće pretvara u pješačku zonu i postavlja se rampa te vozilom mogu pristupiti samo stanari koji imaju karticu koju daje općina. Stanari koji imaju prebivalište na području mogu dobit povlaštenu parkirnu kartu i rezervaciju pojedinog parkirnog mjesta. Godinama pokušavam dobiti parkirno mjesto ali općina tvrdi da nema mjesta te da su sva mjesta već rezervirana. Nije nikad postojao natječaj za parkirna mjesta i iz njihove odluke nije jasno na koji period se daje parkirno mjesto. Nakon što sam proučila njihovu odluku uočila sam da ulica u kojoj pokušavam rezervirati mjesto uopće nije navedena u odluci a u praksi ljudi su dobili ugovore i koriste ta mjesta. Osim toga prilično sam sigurna da velik broj tih ljudi ne živi zaista tu jer čim prođe turistička sezona većina mjesta je slobodna. Trenutno imam karticu za pristup ulici i parkiram vozilo na djelu ulice koji je dovoljno širok da ne ometam promet.
Pisanim putem sam upozorila općinu da ta ulica nije navedena u njihovoj odluci i da smatram da ugovori koji trenutno postoje sa stanarima u toj ulici nisu zakoniti jer nemaju osnovu te ih molim da dopune odluku na način da definiraju parkirna mjesta u toj odluci te da ponovno podijele parkirna mjesta i naprave nove ugovore. Nakon toga sam dobila telefonski poziv da rade reorganizaciju te da dođem potpisati ugovor za parkirno mjesto koje mi je zaista blizu kuće. Otišla sam u općinu i pitala ih zbog čega traže da potpišem ugovor koji nema pravnu osnovu jer ja ne želim bit u prekršaju i smatram da ugovor nije pravno valjan te zašto ne dopune odluku. Pročelnica je rekla da sam u pravu i da takvi ugovori nisu valjani a načelnik je rekao da on sada ne može dopuniti odluku i da ako to ne potpišem da će iduća odluka biti takva da uopće neću imati pravo na rezervirano parkirno mjesto te da će mi ograničiti pristup automobilom na 30 minuta. Zanima me smijem li ja potpisati takav ugovor? Kršim li neke zakone time i koje su eventualne pravne posljedice toga? Jesu li osobe koje su već potpisale te ugovore u prekršaju ako nisu znale da ti ugovori nemaju pravnu osnovu?

Pisala sam vam vec sto se tice nasljeđa.Majka samohrana sa dvoje djece,iznenada preminuo suprug.Imovine nema samo racun u banci koji ne pokriva dug od agencije.Obiteljska mirovina pokrenuta.Zanima me tijek ostavinske i sto moram izjaviti na ostavinskoj ako se prihvatim nasljeđa dali moram izjaviti da sredstva ne pokrivaju stanje duga .Opcija je bila i da se odreknem racuna i banci i samim time i duga ali mi kazu da se ne mogu odreci i ime svoje malodobne djece i ne znam hoce li mi to utjecat na mirovinu obiteljsku.Isto tako muz ima staza i i Italiji pa me zanima ako i tamo ostvarimo pravo za mirovinu hoce li me traziti da sam zakonski nasljednik supruga za mirovinu jer ne znam kakvi su tamo zakoni.Dali se moram sama javit agenciji i to im i reci da se mogu naplatiti samo u visini nasljeđenog?Možete mi pomoći i dati pravne upute za ostavinsku.

Poštovani,
Ostavitelj je bio korisnik naknade za smještaj kod centra za socijalnu skrb pa centar od nasljednika potražuje za navedenu naknadu. Ostavitelj također ima dugovanja po nekoliko ovrha. Ako se nasljednik prihvati nasljedstva on odgovara za dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Imam dva pitanja:
1. Kako se određuje kojim će redoslijedom vraćati dugove tj. tko ima prednost( ovrhe ili centar)? Ako imovine ima vrijednost cca 10.000 eura, a dugovanje ukupno je 20.000 eura kako i kome ne platiti sav dug?
2. Nasljednik je naslijedio kuću i nekoliko oranica. Da li za sve mora raditi procienu vrijednosti ili samo za kuću?

Hvala unaprijed!

Poštovani,
Vezano uz prethodno navedeno pitanje i vaš odgovor, molim samo informaciju da li postoji rok za podnošenje pisanog zahtjeva poslodavcu za priznavanje benificiranog radnog staža za cijelo razdoblje rada na navedenom poslu?
Prema članku 133. Zakona o radu je navedeno:
(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

Pitanje glasi: Da li navedenih 15 dana vrijedi u ovom slučaju, odnosno od kad se broje sa činjenicom da sam tek danas vidio vaš odgovor na prethodni upit, tako da od danas imam saznanje o povredi prava. Također je pitanje da li se u tih navedenih 15 dana broje samo radni dani ili se broje kalendarski dani?

Poštovani, moje pitanje je sljedece-ako poslodavac izgubi povjerenje u radnika koji je arogantan,često svadljiv sa kolegama na poslu i korisnicima usluga,ucestalih pogresaka na poslu sa RTG uredjajima,često pogrešnih unosa podataka korisnika,dobivenih pismenih pritužbi korisnika usluga na njegov rad-postoji li pravni temelj za izvanredni otkaz radniku?

Susjed je 2023 godine pokrenuo ispravni postupak u kojem duboko zadire u moja vlasnička prava
Sada je pri završetku Javna izmjera u kojoj sam puno bolje prošao
Što će sada biti kad sud rjesenjem okonca ispravni postupak a zatim završi Javna izmjera?

oštovani,
da li mi možete odgovoriti ; otac je plaćao alimentaciju za dijete do navršenih 18 godina ( tj.još godinu dana jer se dijete nije zaposlilo, studirao je ) prekinuo je studij i otac je prestao plaćati alimentaciju. Sad ponovo studira željeni fakultet ( izvanredno ) ali ne radi. Treba li otac plaćati alimentaciju? Dijete živi u obitelji sa još jednim bratom koji je punoljetan i majkom koja radi na ugovor o djelu, dakle nije stalno zaposlena. U slučaju da treba ( što in svakako odbija ) može li majka tužiti oca za ne plaćanje alimentacije ili mora dijete samo podnesti tužbu obzirom da je punoljetan 22 godine ima.

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.