Je li dijete obvezno susretati se s roditeljem koji ga ne želi viđati?

oštovani, da li mi možete odgovoriti ; otac je plaćao alimentaciju za dijete do navršenih 18 godina ( tj.još godinu dana jer se dijete nije zaposlilo, studirao je ) prekinuo je studij i otac je prestao plaćati alimentaciju. Sad ponovo studira željeni fakultet ( izvanredno ) ali ne radi. Treba li otac plaćati alimentaciju? Dijete živi u obitelji sa još jednim bratom koji je punoljetan i majkom koja radi na ugovor o djelu, dakle nije stalno zaposlena. U slučaju da treba ( što in svakako odbija ) može li majka tužiti oca za ne plaćanje alimentacije ili mora dijete samo podnesti tužbu obzirom da je punoljetan 22 godine ima.

Centar za socijalnu skrb predložio nam je obiteljsku medijaciju, ali ja smatram da moj bivši supružnik stalno iskrivljuje činjenice i manipulira situacijom. Bojim se da medijacija neće biti fer i da ću ispasti krivac. Zanima me je li medijacija obvezna, mogu li je odbiti i koje su posljedice takvog odbijanja.

Odlučili smo se za sporazumni razvod braka jer se slažemo oko svih glavnih aspekata: podjele imovine, uzdržavanja djece i ostalih detalja. Unatoč tome, nisam sigurna trebam li odvjetnika kako bih bila sigurna da su svi dokumenti u redu i da nema pravnih posljedica koje bi me kasnije mogle iznenaditi. Želim znati isplati li se angažirati odvjetnika u ovom postupku.

Moja bivša supružnica koristi svaku priliku da mi oteža odnose s djetetom i ne poštuje naše dogovorene termine, iako postoji sudska odluka. Čini mi se da dijete postaje sredstvo njezine osvete, a ono zbog toga pati. Želim znati kako to zakonski spriječiti, zaštititi dijete i sebe od daljnjih manipulacija.

Moj brat ima teški psihički poremećaj i donosi nepromišljene financijske odluke koje mu mogu ugroziti egzistenciju. Zadužuje se i potpisuje ugovore koje ne razumije. Zanima me mogu li pokrenuti postupak za lišenje ili ograničavanje njegove poslovne sposobnosti, kako to izgleda i tko odlučuje o tome.

Nakon razvoda, još uvijek je ostao zajednički kredit koji smo dignuli za vrijeme braka. Predložila sam suprugu sporazum kako ćemo ga dalje otplaćivati, no on to odbija i tvrdi da nije njegova obveza. Ne želim biti jedini dužnik banci. Zanima me mogu li sudskim putem riješiti taj problem i osigurati da i on snosi dio duga.

Moja obitelj planira udati moju maloljetnu kćer protiv njezine volje, pozivajući se na tradiciju i dogovore s drugom obitelji. Kćerka ima tek 16 godina i izrazila je da to nipošto ne želi. Želim znati kakve zakonske korake mogu poduzeti kako bih spriječila prisilni brak, kome se obratiti za pomoć i kako zaštititi njezinu dobrobit i prava.

Isprike na smetnji međutim javljam Vam se jer ne znam kako ni u kojem smjeru krenuti za riješiti svoju situaciju. Naime redovni sam student u Zagrebu, 3. godina preddiplomskog studija. Imam 23 godine i živim sa majkom i sestrom. Naime obiteljski odnosi su se veoma narušili prije 10 mjeseci kada smo se ja i brat odlučili suprostaviti majci kako govori laži da nam je teška financijska situacija i da dajemo zbog toga previše u kućanstvo. U mom slučaju govorimo o 130eura očeve alimentacije i 70eura dodatnih za račune(od mog studentskog posla). Od tog 1.9. 2024. godine uvjeti života su postali praktički nemogući za suživot u istom stanu. Zbog narušavanja odnosa majka je isprva počela vršiti financijski pritisak podjelom svih kućanskih troškova na (u tom trenutku) 4 djela a selidbom brata koji mjesec kasnije na 3 djela. Ubrzo zatim je nastavila s tom vrstom pritiska i odlučila da ću sam plaćati sve svoje troškove(troškove režija, kućanske potrepštine koje koristim i sl.) ne dozvoljavajući mi koristiti njezine stvari. Što se tiče samih režija one \"koje nisam ja plaćao\" nisam imao mogućnost koristiti pa je tako više puta gasila i ne dozvoljavala korištenje grijanja po zimi, struje, televizora i slično. Nastavak pritiska je bio više \"mentalan\" zbog stalnih prijetnji kako ne smijem koristiti njezin frižider, pećnicu, perilicu, kadu, tanjure i ostale osnovne potrepštine u stanu. Također je u nekoliko slučajeva zaključavala dijelove stana poput dnevne sobe i kuhinje te kupaone. Zatim je nastavila sa emocionalnim pritiskom udaljavajući me od sestre, bake, ujaka,djeda i nakraju brata koji mi je jedini ostao. Način kojim je to postizala je stalno uvlačenje u kućne situacije te lažima (poput tih da sam fizički agresivan prema njoj). Nakon takvih postupaka zabrinut nekoliko puta sam zvao policiju da pošalju patrolu kako bi to prijavi, ali nažalost to nije bilo moguće. Sljedeći problem je nastupio kada sam ju potražio financijsku pomoć u pogledu računa (voda i pričuva) koji su na mene zbog nasljedstva polovice stana od oca. Unatoč mojoj zamolbi da ne mogu plaćati sve troškove sa očevom alimentacijom od 260eura te da je studentski posao samo pripomoć u studiju, odbila je svaku pomoć u tom pogledu. Također na isti zahtjev tražio sam da me se hrani u kući s obzirom da ne sudjeluje u troškovima hrane, dijela režija, obući odjeći, školskom priboru, trošku instrukcija i dodatnih fakultetskih edukacija, terenskim nastavama, izlascima/kavama s djevojkom ili prijateljima i slično. Međutim njezin odgovor na takvu molbu bio je kako ona nije obavezna mene hraniti jer plaća kredit, dio režija i moj mobitel(koji plaća od 1./2. mjeseca). Mojom upornošću \"popustila\" je i počela mi davati pokvarenu hranu(isteknut rok kruha po mjesec dana, pekmez/putar sa gljivama, meso staro 3 godine itd...) ili bi u najboljem slučaju ponekad skuhala jednom tjedno. Također jedan od problema predstavlja i stan čiji sam suvlasnik(1/2) zajedno sa njom. Kada je otac odlučio prestati plaćati svoj kredit, dogovorili smo se da se stan daruje meni, a ona će zauzvrat isplatiti njegov dio kredita(takav dogovor je ona striktno inzistirala). Problem je u tome što su konstantne prijetnje oko toga kako je stan njezin, kako ću biti izbačen, kako nemam pravo koristiti prostorije i namještaj/tehniku u njemu jer je to sve njezino. Obratio sam se mnogobrojno puta za pomoć i njoj samoj, u nadi da ćemo situaciju riješiti razgovorom, ali neuspješno. Također sam tražio od sestre da sudjeluje u kućanskih troškovima međutim, s obzirom na njezino stajalište ona je odlučila pomagati majci u njezinim troškovima, ali mene u potpunosti ignorirati. Čak sam zatražio da me se isplati iz stana kako bi se mogao odseliti jer je ovakav suživot gotovo nemoguć i pate mi svakodnevne obaveze poput fakulteta. To je i jedan od razloga što sam se odlučio na ovakav potez, jer ne mogu više ovako izdržavati uz svoje redovne obaveze zbog stalnih prijetnji, svađa, ometanja pri učenju, a mogao bi i reći maltretiranju. Također već opisan razlog su i financije. Vrlo mi je teško preživljavati na ovaj način uzdržavajući se iz mjeseca u mjesec sa takvim pritiskom troškova s obzirom da nisam u mogućnosti studentski raditi više nego što radim zbog pohađanja fakulteta. U konačnici stvar koja je prelila čašu su bile razne fizičke prijetnje. Unutar opisanog perioda bilo je prijetnji da će me se ošamariti, da će sve porazbijati po stanu(zbog čega je ostao otisak tenisice na zidu), te kao posljednje jučer je prijetila mojoj djevojci da će je naći i riješiti sa njom neke stvari. S obzirom na uhođenje koje je činila nad svojim bivšim mužem(u koje sam i sam bio involviran kao maloljetno dijete pa znam što pričam), iskreno postalo me strah radi sigurnosti moje djevojke. Duboke isprike povodom ovoliko uvoda, međutim mislim da je bilo potrebno opisati što se događa da mi kažete je li što ovakvo uopće vaše područje, a i dočaram situaciju jer ne znam kako dalje postupati. Što se tiče tog pravnog pitanja, zanimaju me moja prava u ovakvoj situaciji. Da li stvarno nemam nikakva prava tražiti od nje pomoć u uzdržavanju u nikakvom smislu, postoji li mogućnost gubitka vlasništva stana(putem nje ili sestre), postoji li mogućnost povrata sredstava koje sam morao davati kroz godine za režije kao redovni student, prava za pokušaj odvajanja od obitelji, lažne optužbe za fizičku agresivnost te narušavanje normalnog korištenja kućanstva kao redovni student u stanu kojem sam suvlasnik. Volio bi još samo naglasiti kako jako puno opisanog sam dokumentirao audio i videosnimkama jer su mi rekli u policiji da je to jedini način dokazivanja svoje nevinosti u fizičkom napadu te u prikazu stvarnosti situacije u ovakvom suživotu.

Poštovani, moja šestogodišnja unuka se nalazi u Dječjem domu Lipik već punih šest mjeseci.Tamo ju je smjestio centar za socijalnu skrb na poziv majke.Ja sam se javila centru da želim preuzeti skrb o unuci,međutim slučaj je predat na Općinski sud u Bjelovaru,saznala sam pod brojem R1 ob-622/2024,protiv oca i majke oduzimanja prava na stanovanje s djetetom.Na ročištima je sudac Ivan Poljak.Moje pitanje je zašto se tako dugo čeka na presudu,gdje će dijete stanovati? Sada nadležnost ima centar Požega.Da li bi mi odvjetnik mogao pomoći da unuku dovedem u dom kojemu ona pripada? Na jesen treba krenuti u školu. Srdačan pozdrav!I Božji blagoslov svima.