Kako zaštititi maloljetnu kćer od prisilnog braka koji obitelj planira?

Želim se razvesti jer naš brak više ne funkcionira, ali moj supružnik ne želi pristati na sporazum. Odlučna sam pokrenuti parnični postupak, no zabrinjava me koliko bi on mogao trajati i koliko ću morati dokazivati razloge za razvod. Zanima me što mogu očekivati tijekom sudskog procesa kad druga strana izričito odbija rastavu.

Za vrijeme braka suprug i ja smo podigli zajednički kredit kako bismo adaptirali stan. Sada smo u fazi razvoda i pitam se kako će se podijeliti taj dug. On tvrdi da je sav dug moj jer je glavni ugovaratelj kredita, a ja smatram da bismo dug trebali ravnomjerno snositi. Zanima me kako se to zakonski regulira i na što trebam paziti.

Moj bivši partner nema službeno prijavljene prihode, ali znam da radi 'na crno' i ima neprovjerljive izvore zarade. Kad sam tražila alimentaciju, tvrdio je da nema nikakva primanja i sud je odredio minimalan iznos. Kako se može dokazati da on zapravo ima veće mogućnosti za plaćanje alimentacije i je li sud u takvim slučajevima dužan provoditi dublju istragu?

Isprike na smetnji međutim javljam Vam se jer ne znam kako ni u kojem smjeru krenuti za riješiti svoju situaciju. Naime redovni sam student u Zagrebu, 3. godina preddiplomskog studija. Imam 23 godine i živim sa majkom i sestrom. Naime obiteljski odnosi su se veoma narušili prije 10 mjeseci kada smo se ja i brat odlučili suprostaviti majci kako govori laži da nam je teška financijska situacija i da dajemo zbog toga previše u kućanstvo. U mom slučaju govorimo o 130eura očeve alimentacije i 70eura dodatnih za račune(od mog studentskog posla). Od tog 1.9. 2024. godine uvjeti života su postali praktički nemogući za suživot u istom stanu. Zbog narušavanja odnosa majka je isprva počela vršiti financijski pritisak podjelom svih kućanskih troškova na (u tom trenutku) 4 djela a selidbom brata koji mjesec kasnije na 3 djela. Ubrzo zatim je nastavila s tom vrstom pritiska i odlučila da ću sam plaćati sve svoje troškove(troškove režija, kućanske potrepštine koje koristim i sl.) ne dozvoljavajući mi koristiti njezine stvari. Što se tiče samih režija one \"koje nisam ja plaćao\" nisam imao mogućnost koristiti pa je tako više puta gasila i ne dozvoljavala korištenje grijanja po zimi, struje, televizora i slično. Nastavak pritiska je bio više \"mentalan\" zbog stalnih prijetnji kako ne smijem koristiti njezin frižider, pećnicu, perilicu, kadu, tanjure i ostale osnovne potrepštine u stanu. Također je u nekoliko slučajeva zaključavala dijelove stana poput dnevne sobe i kuhinje te kupaone. Zatim je nastavila sa emocionalnim pritiskom udaljavajući me od sestre, bake, ujaka,djeda i nakraju brata koji mi je jedini ostao. Način kojim je to postizala je stalno uvlačenje u kućne situacije te lažima (poput tih da sam fizički agresivan prema njoj). Nakon takvih postupaka zabrinut nekoliko puta sam zvao policiju da pošalju patrolu kako bi to prijavi, ali nažalost to nije bilo moguće. Sljedeći problem je nastupio kada sam ju potražio financijsku pomoć u pogledu računa (voda i pričuva) koji su na mene zbog nasljedstva polovice stana od oca. Unatoč mojoj zamolbi da ne mogu plaćati sve troškove sa očevom alimentacijom od 260eura te da je studentski posao samo pripomoć u studiju, odbila je svaku pomoć u tom pogledu. Također na isti zahtjev tražio sam da me se hrani u kući s obzirom da ne sudjeluje u troškovima hrane, dijela režija, obući odjeći, školskom priboru, trošku instrukcija i dodatnih fakultetskih edukacija, terenskim nastavama, izlascima/kavama s djevojkom ili prijateljima i slično. Međutim njezin odgovor na takvu molbu bio je kako ona nije obavezna mene hraniti jer plaća kredit, dio režija i moj mobitel(koji plaća od 1./2. mjeseca). Mojom upornošću \"popustila\" je i počela mi davati pokvarenu hranu(isteknut rok kruha po mjesec dana, pekmez/putar sa gljivama, meso staro 3 godine itd...) ili bi u najboljem slučaju ponekad skuhala jednom tjedno. Također jedan od problema predstavlja i stan čiji sam suvlasnik(1/2) zajedno sa njom. Kada je otac odlučio prestati plaćati svoj kredit, dogovorili smo se da se stan daruje meni, a ona će zauzvrat isplatiti njegov dio kredita(takav dogovor je ona striktno inzistirala). Problem je u tome što su konstantne prijetnje oko toga kako je stan njezin, kako ću biti izbačen, kako nemam pravo koristiti prostorije i namještaj/tehniku u njemu jer je to sve njezino. Obratio sam se mnogobrojno puta za pomoć i njoj samoj, u nadi da ćemo situaciju riješiti razgovorom, ali neuspješno. Također sam tražio od sestre da sudjeluje u kućanskih troškovima međutim, s obzirom na njezino stajalište ona je odlučila pomagati majci u njezinim troškovima, ali mene u potpunosti ignorirati. Čak sam zatražio da me se isplati iz stana kako bi se mogao odseliti jer je ovakav suživot gotovo nemoguć i pate mi svakodnevne obaveze poput fakulteta. To je i jedan od razloga što sam se odlučio na ovakav potez, jer ne mogu više ovako izdržavati uz svoje redovne obaveze zbog stalnih prijetnji, svađa, ometanja pri učenju, a mogao bi i reći maltretiranju. Također već opisan razlog su i financije. Vrlo mi je teško preživljavati na ovaj način uzdržavajući se iz mjeseca u mjesec sa takvim pritiskom troškova s obzirom da nisam u mogućnosti studentski raditi više nego što radim zbog pohađanja fakulteta. U konačnici stvar koja je prelila čašu su bile razne fizičke prijetnje. Unutar opisanog perioda bilo je prijetnji da će me se ošamariti, da će sve porazbijati po stanu(zbog čega je ostao otisak tenisice na zidu), te kao posljednje jučer je prijetila mojoj djevojci da će je naći i riješiti sa njom neke stvari. S obzirom na uhođenje koje je činila nad svojim bivšim mužem(u koje sam i sam bio involviran kao maloljetno dijete pa znam što pričam), iskreno postalo me strah radi sigurnosti moje djevojke. Duboke isprike povodom ovoliko uvoda, međutim mislim da je bilo potrebno opisati što se događa da mi kažete je li što ovakvo uopće vaše područje, a i dočaram situaciju jer ne znam kako dalje postupati. Što se tiče tog pravnog pitanja, zanimaju me moja prava u ovakvoj situaciji. Da li stvarno nemam nikakva prava tražiti od nje pomoć u uzdržavanju u nikakvom smislu, postoji li mogućnost gubitka vlasništva stana(putem nje ili sestre), postoji li mogućnost povrata sredstava koje sam morao davati kroz godine za režije kao redovni student, prava za pokušaj odvajanja od obitelji, lažne optužbe za fizičku agresivnost te narušavanje normalnog korištenja kućanstva kao redovni student u stanu kojem sam suvlasnik. Volio bi još samo naglasiti kako jako puno opisanog sam dokumentirao audio i videosnimkama jer su mi rekli u policiji da je to jedini način dokazivanja svoje nevinosti u fizičkom napadu te u prikazu stvarnosti situacije u ovakvom suživotu.

Moje dijete je nedavno navršilo 18 godina i odustalo od srednje škole. Smatram da više nisam dužan plaćati alimentaciju jer se ne školuje. Zanima me mogu li sam prestati s uplatama ili trebam poduzeti neki sudski postupak da bih ukinuo obvezu uzdržavanja.

Već dulje vrijeme osjećam snažan pritisak u braku jer me suprug sustavno vrijeđa, omalovažava i prijeti mi. Njegovo psihičko nasilje negativno utječe na moju dobrobit te sam u strahu za vlastitu sigurnost i mentalno zdravlje. Razmišljam o pokretanju postupka rastave, ali nisam sigurna kako ga pravno utemeljiti i koje dokaze o njegovu nasilju moram prikupiti. Želim saznati koja su moja zakonska prava i koraci koje trebam poduzeti.

Čula sam da postoji mogućnost da sud, uz suradnju s centrom za socijalnu skrb, privremeno oduzme dijete roditelju ako procijeni da je dijete u neposrednoj opasnosti. Zanima me u kojim se slučajevima to konkretno primjenjuje, primjerice ako je roditelj nasilan, ovisan o drogama ili nema osnovne uvjete za brigu o djetetu.

Tijekom našeg braka zajedničkim radom i kreditnim zaduženjem uspjeli smo kupiti stan u Zagrebu i automobil. Sada planiramo razvod, ali nismo sigurni kako točno i po kojim pravilima dijelimo bračnu imovinu. Zanima me što se sve smatra bračnom stečevinom, kakva su naša prava na svaki predmet i kako izbjeći dugotrajne sudske sporove oko podjele.

Nakon razvoda, sud je odredio da dijete ima pravo i obvezu susretati se s drugim roditeljem. Međutim, taj roditelj uopće ne pokazuje interes za viđanje djeteta, ne dolazi na dogovorene susrete i uglavnom izbjegava kontakt. Brine me utjecaj takve situacije na dijete, koje se osjeća odbijeno i tužno, a istovremeno ne znam trebam li ga i dalje poticati na susrete koji se možda neće ni dogoditi.