Pravnici i odvjetnici za imovinska pitanja stranaca u Zadar

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.

Poštovani, učiteljica razredne nastave djetetu prvog razreda osnovne škole upisuje bilješke koristeći izraze koje smatram izrazito teškima te kao postavljanje dijagnoza psihičkih oboljenja ( anksiozno ponašanje) te usmeno izrečene riječi u opisivanju djetetovog ponašanja ( perfekcionista, nervozan, isfrustriran , samouništavajuć ). Škola traži dijagnozu psihologa za dijete ali nama kao roditeljima ne žele ništa ( situacije, način ponašanja te njihov prijedlog za psihološku obradu ) dati u pisanom obliku. Podnijela sam molbu za preformuliranje bilješke gdje se koristi izraz “ anksiozno ponašanje” te smo pozvani na sastanak sa pravnikom u školi !!! Zanima me kakva su prava roditelja ? Lp

Poštovani,

obraćam Vam se s molbom za pravni savjet u vezi s ostvarivanjem prava na godišnji odmor tijekom i nakon korištenja bolovanja i rodiljnih prava.
Naime, od početka svibnja 2025. godine nalazim se na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći. Termin poroda mi je 31. prosinca 2025. godine. Planiram koristiti obvezni rodiljni dopust, dodatni rodiljni dopust te roditeljski dopust do 31. prosinca 2026. (u teoriji kad bi bilo terminski).
Od 1. srpnja 2025. godine imam pravo na novi godišnji odmor, ali ga zbog navedenih okolnosti neću imati priliku iskoristiti ni do kraja 2025. ni tijekom prve polovice 2026. godine. Također, zbog trajanja dopusta, neću moći ispuniti ni uvjet korištenja najmanje dva tjedna novog godišnjeg odmora u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2026.

Zanima me:
1. Ima li godišnji odmor iz 2025. pravo na prijenos i do kada? Jesam li ga obvezna cijelog ove godine iskoristiti na način da se prekine bolovanje zbog komplikacija? Ili sam obvezna iskoristiti 2 tjedna, ali što onda bude s ostatkom budući da me ne bi bilo na poslu 2026.?
2. Hoću li imati pravo iskoristiti godišnji odmor i iz 2026. godine, i ako da – u kojem roku?
3. Propada li neiskorišteni godišnji odmor u ovom slučaju ili se može prenijeti u 2027.?
4. Postoji li mogućnost spajanja oba godišnjih odmora ili cijelog ili dijela za 2025. i pola od 2026. po završetku roditeljskog dopusta, dakle 2027.?

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i srdačno Vas pozdravljam.

S poštovanjem,
Mateja

Bivši suprug i njegovi roditelji su me u dva navrata prijavili za nasilje nad mojim sada dvoipolgodišnjim djetetom.
Prijave su lažne.
Bila sam na obavjesnom razgovoru u policiji gdje su inspektoru uzeli moj iskaz i bili mi podrška jer su vidjeli cijeli slučaj u suradnji sa socijalnom službom.
Naime, čekam razvod braka od iste osobe i stalno ga spominjem na ročištima no još nije rješeno.
Dijete po odluci iz privremene mjere živi s ocem od lipnja 2024.g., s time da mi je prije toga suprug uskraćivao viđanje djeteta.
U ozujku ove godine, 2025., CZSS je nakon obrade donio mišljenje kako bi djete trebalo živjeti sa mnom.
Ima li to veze s time da dok se god Sud ne
odluči s kim će dijete stanovati pa zato nije
riješeno ili kako?
Otac je tražio vještačenje roditeljskih kompetemcija koje nije platio po uputi Suda.
Što mogu očekivati dalje, koliko će sve to još trajati?
Ne želim da me se povezuje s njim a dijete zaslužuje da ima mene kao majku.
Hvala.

Postovani situacija je sljedeca,nasljedila sam kuću od pokojnog djeda znaci vlasnik u kuci sam 20/24,međutim ujak ima od prije po pokojnoj baki 4/24,nije odredeno tocno sto njemu u kuci pripada,mislim na sobu ili nesto,mi bi njemu u sklopu kuce napravili poseban ulaz i gdje bi on bio,međutim on se ne slaze s tim i kaze da je njego pravu u svakom kutku kuće,znaci on moze kuhati u mojoj kuhinji,djeliti kupaonicu,dnevni boravak i slicno.Ja ne zelim posto imsm supruga i dvoje djece i zelimo imati svoj mir smatram posto sam ja vecinski vlasnik da imam pravo njemu odrediti gdje će on biti?Koja su moja prava kao večinskog vlasnika?hvala

Poštovani,
Bivši suprug i ja smo bili u braku 18 godina. Zajedno smo živjeli 21 godinu, ali u zajedničkom kućanstvu sa njegovim roditeljima. Imamo i punoljetno dijete.
Zanima me imam li pravo na podjelu bračne stečevine s obzirom da je vlasnik nekretnine u kojoj smo živjeli majka bivšeg supruga. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kuću smo kompletno obnovili bez kredita. Ja sam imala znatno manju plaću od bivšeg supruga pa je sve on financirao dok sam se ja brinula za dijete i njegove stare roditelje. Njegovi roditelji nisu sudjelovali u obnovi kuće jer su bili umirovljenici (otac mu je netom prije razvoda braka umro, a na ostavinskoj raspravi bivši suprug se odrekao svoga dijela imovine u korist svoje majke kako ja ne bih mogla potraživati dio). Imali smo i dva auta i zemljište na moru. Istjerao me je iz kuće samo sa osobnim stvarima i autom kojem sam ja bila vlasnica. Dijete je ostalo živjeti u kući s njim jer sam se ja privremeno smjestila kod brata koji me je primio u nećakinjinu sobu gdje i sad boravim. Bivši suprug odbija bilo kakvu podjelu imovine. Od svega navedenog na što ja imam pravo? Unaprijed hvala na odgovoru!

Moja teta je otišla u Argentinu 1960-tih , tamo se udala i rodila kćer i sina. Kćer ima uz argentinsko i hrvatsko državljanstvo, sin samo argentinsko. Teta je u Hrvatskoj naslijedila od brata dio kuće i voćnjaka, pravo ukopa na Mirogoju i dva tekuća računa. Vrlo brzo nakon brata umrla je i ona. Ostavinska rasprava je zakazana u Općinskom sudu u Zagrebu.
Kćer je prihvatila nasljedstvo, ali se sada dvoumi, a sin ne zna dali prihvatiti nasljedstvo ili ga se odreći ili se jednostavno ne izjasniti. Oboje se boje troškova i poreza . Koja solucija bi bila najbolja za njih oboje.

Poštovani,

majka sam dvojice sinova. Stariji uredno cijepljen po kalendaru cijepljenja. Mlađi primio samo cjepiva u rodilištu i cjepiva sa 2 i 4 mjeseca života. Nakon toga smo svaki mjesec nekoliko puta kod pedijatra (bronhitisi, laringitisi, bronhiolitis, upale… Antibiotici, pumpice, kortikosteroidi…).
Nakon zadnjeg cjepiva starijeg sina, imao je određene nuspojave koje liječnici ne žele povezati sa cjepivom, a uvjerena sam da jesu. Isto tako, istraživanjem, počela sam sumnjati da je i mlađi sin imao zdravstvene probleme uzrokovane cjepivom. Odlučili smo dalje odbiti ili \’odgoditi\’. Što u tom slučaju? Što ako nam stigne kazna zbog \’zanemarivanja\’ djeteta? Koje su naše mogućnosti?

Hvala!