Pravnici i odvjetnici za online turističke platforme u Zaprešić

Živim u ulazu sa 6 katova od toga 13 stanova. Stanari su pokrenuli realizaciju ugradnje lifta. S obzirom da zgrada radi i energetsku obnovu taj trošak uz pričuvu mi je prevelik izdatak s obzirom da sam samac i imam minimalnu mirovinu. Pričuva nam je prije iznosila 30 eur, a sada iznosi 120. Na moju mirovinu koja realno iznosi 280 EUR država nadoknađuje razliku tako da ona iznosi 420 EUR. Kada platim samo pričuvu ja više nemam za ništa. Moje pitanje je s obzirom da stanari ne žele da me oslobode barem djela tog troška a to je ugradnja i ukop lifta koji ja i tako neću koristiti , kako na bezbolan način to urediti? Čitam da se privatno podiže tužba protiv stanara. Meni je to problem jer ne mogu platiti odvjetnika. Što mi preporučuje te. To je otplata mjesečno 120 EUR na 20 godina. .ipak malo previše za moja primanja.
Lp

Poštovani , upućujem Vam pitanje :Dali susjed koji je od zajedničke međe udaljen 3 metra bez otvora (legalno i ok )smije postaviti kamere na bočnu stranu kuće prema toj istoj međi .Naime imam sttrah da te kamere hvataju i moj dio dvorišta gdje boravi moja obitelj i mld. dijete .
Drugo pitanje glasi dali taj isti susjed može objavljivati oglašavati fotografije gdje se pored njegove kuće vidi i moja u potpunosti sa dvorištem .Ako je moguće poslala bih vam i slike situacije .Treba mi pravni odgovor za daljnje postupanje prema azop zahtijevu .Hvala

Poštovani,
već nekoliko godina živim u malom turističkom mjestu u kući bez kolnog pristupa.
Ljeti se ulica kojom najbliže autom mogu doći do kuće pretvara u pješačku zonu i postavlja se rampa te vozilom mogu pristupiti samo stanari koji imaju karticu koju daje općina. Stanari koji imaju prebivalište na području mogu dobit povlaštenu parkirnu kartu i rezervaciju pojedinog parkirnog mjesta. Godinama pokušavam dobiti parkirno mjesto ali općina tvrdi da nema mjesta te da su sva mjesta već rezervirana. Nije nikad postojao natječaj za parkirna mjesta i iz njihove odluke nije jasno na koji period se daje parkirno mjesto. Nakon što sam proučila njihovu odluku uočila sam da ulica u kojoj pokušavam rezervirati mjesto uopće nije navedena u odluci a u praksi ljudi su dobili ugovore i koriste ta mjesta. Osim toga prilično sam sigurna da velik broj tih ljudi ne živi zaista tu jer čim prođe turistička sezona većina mjesta je slobodna. Trenutno imam karticu za pristup ulici i parkiram vozilo na djelu ulice koji je dovoljno širok da ne ometam promet.
Pisanim putem sam upozorila općinu da ta ulica nije navedena u njihovoj odluci i da smatram da ugovori koji trenutno postoje sa stanarima u toj ulici nisu zakoniti jer nemaju osnovu te ih molim da dopune odluku na način da definiraju parkirna mjesta u toj odluci te da ponovno podijele parkirna mjesta i naprave nove ugovore. Nakon toga sam dobila telefonski poziv da rade reorganizaciju te da dođem potpisati ugovor za parkirno mjesto koje mi je zaista blizu kuće. Otišla sam u općinu i pitala ih zbog čega traže da potpišem ugovor koji nema pravnu osnovu jer ja ne želim bit u prekršaju i smatram da ugovor nije pravno valjan te zašto ne dopune odluku. Pročelnica je rekla da sam u pravu i da takvi ugovori nisu valjani a načelnik je rekao da on sada ne može dopuniti odluku i da ako to ne potpišem da će iduća odluka biti takva da uopće neću imati pravo na rezervirano parkirno mjesto te da će mi ograničiti pristup automobilom na 30 minuta. Zanima me smijem li ja potpisati takav ugovor? Kršim li neke zakone time i koje su eventualne pravne posljedice toga? Jesu li osobe koje su već potpisale te ugovore u prekršaju ako nisu znale da ti ugovori nemaju pravnu osnovu?

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.

Poštovani!
Bio sam suvlasnik zemljišta sa svojom sestrom svaki je imao udio 1/2 što smo naslijedili nakon ostavinske rasprave. Moja sestra je bez mojeg znanja prodala svoj dio trećoj strani. Ja jam nešto čitao po internetu da sam ja kao suvlasnik trebao biti obaviješten pisanim putem o tome i da imam pravo prvokupa po istim uvjetima po kojima je ona prodala trećoj strani kako piše u kupoprodajnom ugovoru.
Zanima me vaše stručno mišljenje o tome i da li ja mogu osporiti taj ugovor i da li postoji zastara tog procesa. To je bilo prije cca 3 mjeseca. Ja sam sada suvlasnik sa tom trećom stranom i nitko ništa ne smije raditi na toj parceli bez dogovora sa drugom stranom tako da smo obojica u pat poziciji. Hvala na odgovoru.

Kuću i okućnicu dijelimo ja i sestra pola ,pola .Nije određeno koji dio je njen koji moj.Kuća je prizemlje i sprat.Sestra živi u cijeloj kući koju je i obnavljala j.Obečano poslije naše smrti da ostaje mom sinu.Sad se predomislila i želi isplatu.Janne pristajem ni na isplatu ,ni prodaju.Ne želi ni razgovarati ,prekinula komunikaciju.Pošto nije ni rečeno a ni napisano mogu li tražiti zabranu daljeg ulaganja i njenog prepisa na njenu kćer zbog toga što ne znam što je čije .Ako da kome se obratiti da se zabrana napiše ,ne želim tužiti jer sam u mirovini i financije su ograničene.Ja posjedujem svoju kuću u kojoj živim već 25 godina.

Poštovani,

Podnio sam tužbu protiv D.O.O. iz Pule zbog neizvršenja obveza iz ugovora o izvođenju građevinskih radova na mojoj nekretnini (Koprivnica).

Protustranka je izradila dva ugovora s istim datumom, brojem i strankama, ali s različitim iznosima i IBAN-ima za uplatu. Tek kasnije sam posumnjao da je to možda bio pokušaj izbjegavanja poreza: manji ugovor (1.200 EUR) sadrži podatke tvrtke, a drugi (13.000+ EUR) podatke privatnog računa direktora. Većina novca uplaćena je upravo direktno njemu kao fizičkoj osobi.

Sud u Koprivnici se proglasio mjesno nenadležnim, iako su radovi izvršeni i nastala je šteta upravo na tom području. Dodijeljena odvjetnica nije u žalbi pozvala na članak 52. Zakona o parničnom postupku (ZPP), niti je žalbu uputila nadležnom sudu (ŽS Varaždin). Uputila je na Sud u Koprivnici.

Molim pravni savjet u vezi sa sljedećim:

Može li se ugovore tretirati kao jedinstven pravni posao?
Postoji li osnova za uključivanje direktora kao fizičke osobe u postupak, budući da je većina novca završila na njegovom osobnom računu?
Postoji li mogućnost kvalifikacije radnji kao prijevare (kazneno djelo)?
Je li sud u Koprivnici ipak mjesno nadležan, pozivom na članak 52. ZPP-a?
Hvala unaprijed na mišljenju i smjernicama.

Poštovani
Imam tri sina od kojih dvoje ne žele nikakav kontakt sa majkom i bratom. Htjela bi svu imovinu prepisati na najmlađeg sina a da ova dvojica nemaju nikakva prava potraživanja nužnog djela. Pitanje: Što je najsigurnije napraviti da stan prepišem sinu kako bi odmah postao vlasnik a da nije doživotno uzdržavanje ili dosmrtno? Napominjem da sam od psihijatra digla potvrdu da svjesno radim ovaj poduhvat. Dakle što je najbolje napraviti da jedan sin dobije nasljedstvo a da su drugi razbaštinjeni i da ne mogu tražiti nužno dio?
Hvala lp