Usluge odvjetnika Zagreb

Poštovani,

Podnio sam tužbu protiv D.O.O. iz Pule zbog neizvršenja obveza iz ugovora o izvođenju građevinskih radova na mojoj nekretnini (Koprivnica).

Protustranka je izradila dva ugovora s istim datumom, brojem i strankama, ali s različitim iznosima i IBAN-ima za uplatu. Tek kasnije sam posumnjao da je to možda bio pokušaj izbjegavanja poreza: manji ugovor (1.200 EUR) sadrži podatke tvrtke, a drugi (13.000+ EUR) podatke privatnog računa direktora. Većina novca uplaćena je upravo direktno njemu kao fizičkoj osobi.

Sud u Koprivnici se proglasio mjesno nenadležnim, iako su radovi izvršeni i nastala je šteta upravo na tom području. Dodijeljena odvjetnica nije u žalbi pozvala na članak 52. Zakona o parničnom postupku (ZPP), niti je žalbu uputila nadležnom sudu (ŽS Varaždin). Uputila je na Sud u Koprivnici.

Molim pravni savjet u vezi sa sljedećim:

Može li se ugovore tretirati kao jedinstven pravni posao?
Postoji li osnova za uključivanje direktora kao fizičke osobe u postupak, budući da je većina novca završila na njegovom osobnom računu?
Postoji li mogućnost kvalifikacije radnji kao prijevare (kazneno djelo)?
Je li sud u Koprivnici ipak mjesno nadležan, pozivom na članak 52. ZPP-a?
Hvala unaprijed na mišljenju i smjernicama.

Poštovani,
već nekoliko godina živim u malom turističkom mjestu u kući bez kolnog pristupa.
Ljeti se ulica kojom najbliže autom mogu doći do kuće pretvara u pješačku zonu i postavlja se rampa te vozilom mogu pristupiti samo stanari koji imaju karticu koju daje općina. Stanari koji imaju prebivalište na području mogu dobit povlaštenu parkirnu kartu i rezervaciju pojedinog parkirnog mjesta. Godinama pokušavam dobiti parkirno mjesto ali općina tvrdi da nema mjesta te da su sva mjesta već rezervirana. Nije nikad postojao natječaj za parkirna mjesta i iz njihove odluke nije jasno na koji period se daje parkirno mjesto. Nakon što sam proučila njihovu odluku uočila sam da ulica u kojoj pokušavam rezervirati mjesto uopće nije navedena u odluci a u praksi ljudi su dobili ugovore i koriste ta mjesta. Osim toga prilično sam sigurna da velik broj tih ljudi ne živi zaista tu jer čim prođe turistička sezona većina mjesta je slobodna. Trenutno imam karticu za pristup ulici i parkiram vozilo na djelu ulice koji je dovoljno širok da ne ometam promet.
Pisanim putem sam upozorila općinu da ta ulica nije navedena u njihovoj odluci i da smatram da ugovori koji trenutno postoje sa stanarima u toj ulici nisu zakoniti jer nemaju osnovu te ih molim da dopune odluku na način da definiraju parkirna mjesta u toj odluci te da ponovno podijele parkirna mjesta i naprave nove ugovore. Nakon toga sam dobila telefonski poziv da rade reorganizaciju te da dođem potpisati ugovor za parkirno mjesto koje mi je zaista blizu kuće. Otišla sam u općinu i pitala ih zbog čega traže da potpišem ugovor koji nema pravnu osnovu jer ja ne želim bit u prekršaju i smatram da ugovor nije pravno valjan te zašto ne dopune odluku. Pročelnica je rekla da sam u pravu i da takvi ugovori nisu valjani a načelnik je rekao da on sada ne može dopuniti odluku i da ako to ne potpišem da će iduća odluka biti takva da uopće neću imati pravo na rezervirano parkirno mjesto te da će mi ograničiti pristup automobilom na 30 minuta. Zanima me smijem li ja potpisati takav ugovor? Kršim li neke zakone time i koje su eventualne pravne posljedice toga? Jesu li osobe koje su već potpisale te ugovore u prekršaju ako nisu znale da ti ugovori nemaju pravnu osnovu?

Postovani situacija je sljedeca,nasljedila sam kuću od pokojnog djeda znaci vlasnik u kuci sam 20/24,međutim ujak ima od prije po pokojnoj baki 4/24,nije odredeno tocno sto njemu u kuci pripada,mislim na sobu ili nesto,mi bi njemu u sklopu kuce napravili poseban ulaz i gdje bi on bio,međutim on se ne slaze s tim i kaze da je njego pravu u svakom kutku kuće,znaci on moze kuhati u mojoj kuhinji,djeliti kupaonicu,dnevni boravak i slicno.Ja ne zelim posto imsm supruga i dvoje djece i zelimo imati svoj mir smatram posto sam ja vecinski vlasnik da imam pravo njemu odrediti gdje će on biti?Koja su moja prava kao večinskog vlasnika?hvala

Poštovana
Temeljem našeg razgovora za obavljanje djelatnosti skupljača bio otpada želio bih vas pisanim putem upozoriti na neke nelogicnosti i na koje sam prisiljen mobingom voditeljice Maje Serdarušić.
Ponuden mi je prvenstveno dvokratan rad koji sam odbio jer mi zbog obiteljske situacije ne odgovara a i temeljem vazeceg kolektivnog ugovora i ugovora o radu u kojem stoji da ce se rad odvijati smjenski a ne dvokratno ne moram prihvatiti posao koji nije organiziran smjenski.
1. Nadalje rečeno mi je da cu poslove sakupljanja odrađivati sam minimalno 2 do tri tjedna dok se ne pronađe osoba koja če te poslove odrađivati samnom. Kante koje bi sam trebao podizati su manja 30 litara i veca 60 litara ili u prijevodu 30 i 60 kg. U zakonu o zastiti na radu (NN 71/14 118/14, 154/14 94/18 , 96/18) propisane su odredbe koje se odnose na sigurnost prilikom obavljanja poslova. Prema pravilniku muškarci ne smiju prenositi tolike terete samostalno . Takooder propisano je da se količina tereta smanjuje ukoliko je potrebno podizanje terata u vis ili rotacija tjela. U pravilniku stoji da je maksimalna dnevna količina prenesenog tereta 1000 kg. Automobil s kojim obavljam navedene radnje nema straznju dizalicu za dizanje velikih tereta na visinu od 1,30 kolika je visina kosa automobila. Po tezini kanta i ukupnoj količini predignutog tereta to prelazi zakonom propisane norme.
Iz svega napisanog proizlazi da mogu odbiti sam obavljati trazenu djelatnost zbog moguce ugroze za svoje tijelo i zdravlje sto sam i napravio kontaktijajući gospođu Meri i tražio da mi zbog tezine posla da drugu osobu. (imam glasovnu poruku koja to dokazuje)Gospođa je vjerojatno upozorila voditeljicu te mi je dodjeljen drugi radnik.
Problem nastaje kad me voditeljica nakon što sam odbio raditi sam prvo uparila sa osobom koja ima dijagnozu iz prometne nesreće te taj posao ne može obavljati jer odluta i nestane na lokaciji i ja ga moram tražiti. Nakon par dana rada ja sam se žalio njegovom nadredenom i rekao da ja uz dodatan posao ne mogu paziti i na njega i opisao mu ekscesnu situaciju gdje je nasrnuo na turista. Nakon svih upozorenja ostao je raditi samnom te je premjesten tek kad je trebao raditi drugi posao.
Kako je on premješten na drugi posao ja sam opet obavješten da cu raditi sam. Tri dana sam radio sam dizajuci nekoliko tona bio otpada u smjeni rucno ga premjestajuci na kamion i s kamiona. Tezina velikih kanti je preko 60kg. Trećeg dana rada 16.06.2025 samog pri podizanju velike kante osjetio sam oštru bol u predjelu vratne kraljeznice te sam mislio da ce bol proci. Sljedeci dan bol je postajala sve jaca i jaca te sam na kraju smjene u 15:20 išao obavjestiti nadredenoj da cu se obratiti ljecniku . Nije ju bilo u uredu iako je njeno radno vrijeme od 8/16. Otisao sam na hitnu te mi je dijagnosticiran tezi oblik cervikobranhijalnog sindroma uz strogo mirovanje te hitan pregled neurologa koji je zakazan u petak.
2. Takooder receno mi je da cu djelatnost obavljati svakodnevno bez tjednog odmora nekad ujutro nekad navecer. Temeljem Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) u clanku 74 radnik ima pravo na odmor u trajanju od 24 sata neprekidno za svaki tjedan. Tjedni odmor najčešće se odraduje nedjeljom . Razmak između dnevnih smjena mora biti minimalno 12 sati da bi se postigao kvalitetan odmor izmedu smjena.
Iz našeg razgovora dalo se naslutiti da bi ja navedeni posao obavljao 3 mjeseca bez ijednog slobodnog dana kao što to već obavlja ekipa koja to radi već mjesec ipo dana.
3. Zbog obujma posla i ne adekvatnog broja radnika takoođer mi je receno da cu morati raditi prekovremeno. U navedenom spisku prikupljanja već imam 15 restorana u Stobrecu te bi trebao preuzeti jos cca 95 restorana u Splitu. Obujam posla je ne normalno velik za 3 radnika koja bi to trebala obavljati. U početku sam i razmišljao prihvatiti prekovremeno ali nakon odradenih 7 sati količina fizičkog umora je bila tolika da to ne želim prihvatiti. Za rad prekovremeno po zakonu o radu poslodavac mora takav rad unaprijed najaviti uz pisanu suglasnost djelatnika da na takav rad pristaje. Prekovremeni rad po zakonu ne smije se organizirati vise od 8 sati tjedno ili 35 sati mjesecno a ne kao što je praksa sada do ca 120 i više sati. Godisnju normu od cca 240 sati neki djelatnici su premasili u par mjeseci o cemu imam pisani dokaz

S obzirom da sam s voditeljicom imao najbolju namjeru popricati to nije urodilo plodom. S obzirom da sam slutio da ce mi narediti nesto sto ce ugroziti moje zdravlje i zivot razgovor sam snimao. U razgovoru me prisiljava na rad jer ti si ono na neodredeno i nemas ugovor za stalno. Ovdje su ti svi neprijatelji ali ako potonem ja tones i ti samnom.
Takooder voditeljica me uznemiravala pozivima i ne postojecim problemima da se nije skupio otpad s nekih lokacija sto nije istina jer sam joj slikao gdje navedeni restorani ostavljaju otpadke a na toj lokaciji ih nije bilo. Takooder voditeljica je stavljala nestajajuce poruke da me moze okriviti za sve sta ona nije obavila a ja sam je na to upozorio. Kad sam je upozorio da me ne će napadati bez razloga i da cu traziti zastitu nadredenih rekla mi je da je takva komunikacija prema njoj neprimjerena.
Konstantno napadanje da nisam skupio sve lokacije iako se to dogodilo samo jedan dan moj prvi radni dan kad sam opet radio sam. Druga ekipa ima cca 60 restorana a ja sam imao 110. Treća ekipa koja je kupila otpad redovito pola lokacija nije skupila nego se to ostavljalo mojom smjeni. Kad sam je upozorio da nije normalno da ja dizem 3 tone a druga ekipa 500 kg rekla mi je da gledam svoj posao.
Takoođer što se tiče korištenje mobitela za rad koiristim privatni mobitel a ne onaj koji mi je dao poslodavac i to mi ne smeta. Priroda posla kojeg obavljam je da sam 90 posto vremena u prometu te je koristenje mobitela dok vozim zabranjeno zakonom o sigurnosti u prometu te je navedena kazna za isti 130e. Mobitel nije stalno kraj mene i ne mogu vam se odmah javiti na pozive. Da li će mi kompanija platiti mogucu kaznu jer sam se javio vama ili vi iz vaseg džepa ili cu vam se javljati kad za to budem imao uvjete jer imam takoođer ispis kasnonocnih poruka i poziva.
S obzirom da nisam imao srece sa voditeljicom za pomoc sam se obratio njezinoj nadredenoj Mariji Mihanović i prijavio sve nepravilnosti. Njezin odgovor je bio mi nemamo dovoljno radnika i da to nitko ne zeli raditi. Ja sam odgovorio da nije u redu da se meni slome kosti dok druga ekipa ima pola lokacija manje. Dobra stvar je sto su nakon tog sastanka mojih 15 Lokacija u Stobrecu prebacili drugoj ekipi te ja san nemam 110 vec 97. Nadredenoj sam prijavio neprimjereno ponasanje deranje i mobbing . Ona je ocito svjesna ponasanja moje nadredene jer je na to odgovorila ona je takva osoba inace je dobra osoba samo se malo eto dere. Krajnje neprimjereno i neprofesionalno.

S obzirom da je voditeljica svjesno i nakon upozorenja nadredenih izdala odredbu da ja sam obavljam posao koji nisam smio i time mozda meni uzrokovala trajno zdravstveno ostečenje i invalidited tražim da joj kompanija raskine ugovor zbog teskog krsenja prava i odredba rada ili cu ja dovesti inspekciju koja ce to napraviti za njih. Takooder tražim ispriku voditeljice koja je uzrokovala možda trajni invaliditet. Uostalom za sve navedeno imam dokaze poruke glasovne i pozive koje mogu i smijem koristiti jer se njima dokazuje tesko kršenje zakona i zivota i zdravlja svog radnika.
Od tuzbe protiv kompanije koja je za sve znala i preko povjerenika za zastitu na radu i poslovode (xxxxxxxxx) cu odustati ukoliko mi se nakon povratka s lječenja osigura lakse radno mjesto kao i ugovor na neodredeno.

Posjedujem rješenje od suda iz 1963 god. da imam pravo prolaza kroz susjedovo dvorište.Njegova kuća je promjenila vlasnika i novi vlasnik mi to pravo osporava.Srušio je zajednicki balkončic sa kojeg se ulazilo i u moju i u njegovu kuću na kat.Ako podignem tužbu,tko bi morao platiti troskove?Čak me nije ni obavjestio da ce srušiti skale i balkon.Unaprijed hvala na odgovoru

Poštovani, dijete mi je očigledno odreagiralo na sva cjepiva. U rodilištu, tzv. Vitamin K je ubrizgan bebi bez moje prisutnosti i obavijesti, dok je bilo odvedeno na kupanje i kad je dijete vraćeno s kupanja razvilo je poremećeno disanje, to sam prijavila sestri koja je pozvala pedijatricu, koja je tada više puta pregledala dijete i uvjeravala me i uvjerila da je to normalno u neke novorođenčadi. Na otpusnom pismu nisu to
napisali niti sam se ja biila žalila jer me pedijatrica uvjerila da je to kod neke djece normalno. Iako mi je bilo čudno, nažalost, prihvatila sam to bez pobune. Druga cjepiva su prošla uz otekline na nogama koje su
trajale 7-10 dana i nakon kojih su se zadržale
kvrge na mjestima uboda veličine oraha i
lješnjaka što je trajalo po par mjeseci.
Pedijatrica se čudila tome, rekla da mažemo i
masiramo kremom za ozljede i ponovno nije
upisano u cjepnu knjižicu. Na žalost, nisam
znala da mogu sama prijaviti nus pojave.
Nedugo sam na Halmedovim stranicama
iskopala da se radilo o nuspojavama. Na
žalost sad sam u situaciji da je izgleda jedini
dokaz moja riječ. I tek sad shvaćam koliko sam bila glupa. Također, uvijek sam pitala za
nuspojave i nikad mi ni od strane pedijatara
ni od strane školskog liječnika nisu rečene sve
nuspojave, rečeno je samo da je moguće
crvenilo, oteklina, povišena temperatura. U
rodilištu sam tek na otpusnom pismo
pročitala da je dano cjepivo K Vitamin, a kad
sam se žalila na poremrćeno disanje
pedijatrica mi nije spomenula da je to
moguća nuspojava te injekcije . Kako mi je
najpametnije sada zaštiti moje dijete koje ima 5 godina, cijepljeno do sada, ali s ovim spoznajama imam strah nastaviti s cijepljenjem i osjećam se prevarenom od liječnika koji mi nisu dali ni pune niti točne informacije i još mi to nije upisano u cjepnu
knjižicu, iako su reakcije bile odmah i očite.
Ima li išta što mogu učiniti da zatražim izuzeće od daljnjeg cjepljenja i da li se je moguće sada naknadno žaliti na to što me nisu informirali o nuspojavama cjepiva i što me nisu zvali da budem prisutna prilikom davanja K vitamina u bolnici, jer takva je praksa, nije se dogodilo samo meni. Da sam
znala da je to drugi dan u rodilištu ubrizgano djetetu, možda me pedijatrica ne bi uspjela uvjeriti da je poremećaj disanja u neke novorođenčadi normalan, jer je prvi dan dijete disalo normalno, a u Italiji, gdje sam rodila prvo dvoje djece taj vitamin se daje kapljicama na usta. Nisam imala pojma da se ovdje to ubrizgava u rodilištu, a po sastavu nije samo vitamin i poremećaj disanja je nažalost jedna od nuspojava. Hvala.

Poštovani,
Bivši suprug i ja smo bili u braku 18 godina. Zajedno smo živjeli 21 godinu, ali u zajedničkom kućanstvu sa njegovim roditeljima. Imamo i punoljetno dijete.
Zanima me imam li pravo na podjelu bračne stečevine s obzirom da je vlasnik nekretnine u kojoj smo živjeli majka bivšeg supruga. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kuću smo kompletno obnovili bez kredita. Ja sam imala znatno manju plaću od bivšeg supruga pa je sve on financirao dok sam se ja brinula za dijete i njegove stare roditelje. Njegovi roditelji nisu sudjelovali u obnovi kuće jer su bili umirovljenici (otac mu je netom prije razvoda braka umro, a na ostavinskoj raspravi bivši suprug se odrekao svoga dijela imovine u korist svoje majke kako ja ne bih mogla potraživati dio). Imali smo i dva auta i zemljište na moru. Istjerao me je iz kuće samo sa osobnim stvarima i autom kojem sam ja bila vlasnica. Dijete je ostalo živjeti u kući s njim jer sam se ja privremeno smjestila kod brata koji me je primio u nećakinjinu sobu gdje i sad boravim. Bivši suprug odbija bilo kakvu podjelu imovine. Od svega navedenog na što ja imam pravo? Unaprijed hvala na odgovoru!

Ostavinski postupak iza jedne osobe u Hrvatskoj zaključen je 1972. godine. Tada je njena kćerka (moja svekrva) prihvatila nasljedstvo i ustupila ga svom bratu (nije se odrekla već prihvatila i ustupila) koji se nasljedstva prihvatio u cijelosti.

Moj pokojni suprug, sin te kćerke, bio je živ u trenutku smrti ostaviteljice, ali nije bio pozvan u ostavinski postupak, niti je u njemu učestvovao.

Djeca (naša djeca) su rođena nakon 1972. godine.

Nedavno je sud pokrenuo dopunu ostavinskog postupka zbog naknadno pronađene imovine (zemljišta), i sada je mene, kao udovicu pokojnog sina kćerke ostaviteljice, pozvao da se izjasnim.

Tek sada sam saznala da je još 1972. godine nasljedstvo podijeljeno i da je moja svekrva ustupila svoj dio bratu.

Imamo li ja i djeca mog pokojnog supruga (koja su unuci ostaviteljice) pravo tražiti nasljedni ili nužni dio iz ostavine iz 1972. koje je prihvatila i ustupila bratu?
Postoji li osnova za obnovu ostavinskog postupka ili neko drugo pravno sredstvo, ako moj pokojni suprug nije bio uključen u prvobitni postupak niti znao za njega?

Unaprijed hvala.